Vrijeme je da zavirimo u Arhiv Brčko Distrikta. Jedna od najposjećenijih izložbi u posljednje vrijeme bila je ”Tragom brčanskih Jevreja” povodom Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta. Najbrojnija publika bili su mladi ovog kraja, a novinarka OP BHRT-a Emina Osmić-Hajdarević iskoristila je priliku da se inforimiše šta podrazumijeva posao arhiviste.

Prilazimo zgradi Arhiva Brčko distrikta, a tamošnja arhivistica, diplomirana istoričarka Tamara Vijoglavin Mančić ispraća još jednu grupu srednjoškolaca koji su došli da pogledaj njenu izložbu. Tamara je vrijedno sakupljala arhivsku građu o brčanskim Jevrejima i koncipirala izložbu koja, kako kaže, prije svega slavi život. Sve je, kaže, počelo pretraživanjem Arhiva Bosne i Hercegovine:

“Došli smo do saznanja o nekim dokumentima koji govore o postojanju jevrejske zajednice u Brčkom, s obzirom na to da je ta tema poprilično neistražena kod nas. Niko se nije kvalitetno bavio time, znači, jedino što imamo to su par novinarskih članaka koji govore isključivo o njihovom stradanju u Brčkom”

Prema zvaničnim podacima, Jevreji su u Brčkom živjeli već krajem 19. vijeka, a sinagogu su podigli u centru grada 1871. godine. Nažalost, gotovo svi domaći brčanski Jevreji ubijeni su od strane nacističke vlasti u decembru 1941. godine i to za samo jednu noć. Pored starosjedilaca, u Brčko su u to vrijeme stigli i Jevreji koji su bježali od nacista iz drugih dijelova Evrope, njih oko tri stotine je također ubijeno za par dana.

“Zapravo ova izložba i govori o njihovom životu. Znači, svaki mogući trag koji smo pronašli o njihovom postojanju u Brčkom se nalazi na ovim panoima. Ne samo kojim su se pofesijama bavili nego kakav život su vodili, kakve su imali proslave, koje pozorišne predstave su gledali”

Autorica izložbe dodaje da su brčanski Jevreji uglavnom bili trgovci, ali i doktori, bankari i činovnici. Također, bili su su bili veoma učeni, a iako je njihova zajednica bila jako mala, čak manje od 200 stanovnika, bili su članovi gradskog vijeća u Brčkom. Građu za izložbu autorica i njene kolege pronašli su uglavnom u državnom Arhivu, ali i u Jevrejskoj zajednici u Sarajevu i Beogradu, zatim u jevrejskoj štampi, u Arhivu Brčko Distrikta, brčanskim školama, a pojedinu građu dobili su i od potomaka brčanskih Jevreja.

Na nju najveći utisak ostavila je fotografija triju žena, majke sa kćerima. Iako je fotografiju na korištenje dao potomak jedne druge jevrejske porodice, autorica je shvatila da se tu ne radi o njegovim precima nego o porodici Haima D. Saloma, kako se zvao jedan od vrlo uglednih brčanskih Jevreja:

“To mi je izuzetno emotivno zato što slika o kojoj je riječ je slika na Rogoškoj Slatini, 1940-te godine, kada se oni nalaze na odmoru. I vidi se na slici koliko su ispunjene životom i sretne i radosne na odmoru a samo godinu dana poslije oni su stradali ovdje u Brčkom na mostu. Tako da taj sentiment, tradegija te fotografije mi je potpuno obiljležila ovu izložbu”

Poseban akcenat naša sagovornica daje organizovanju mladih. Mladi Jevreji u Brčkom imali su Omladinski pokret te iz arhivskih materijala može se saznati da su kao i svako udruženje, imali problem s nalaženjem prostorija gdje bi se Pokret smjestio. Osim toga, objašnjava nam, da je taj Pokret vrlo brzo došao u sukob sa starješinama u namjeri da organizuje protestni zbor za stradale žrtve u Palestini.

Sve ovo je manje-više poznato stanovnicima ovog kraja, zbog čega izložbu u najvećem broju posjećuju srednjoškolci koji imaju različite reakcije na nju:

“Vidim da ostanu bez teksta. Vidim po očima, kao profesor mogu da zaključim da li djeca slušaju ili ne. I vidim po njihovom pogledu, po držanju zainteresovanosti poslije mog kratkog predstavljanja izložbe, vidim da su izuzetno zainteresovani. Da su čak i potreseni”

Iz druženja sa srednjoškolcima izrodila se i ideja da učenici Tehničke škole u Brčkom izrade maketu sinagoge koja je nekada postojala u Brčkom, a o čemu danas svjedoče samo fotografije. Ona se nada da ovakva inicijativa zaista neće ostati samo na tome, ali je izuzetno sretna što je izložba barem potaknula mlade da razmišljaju u ovome smjeru. Za Tamaru, posao arhiviste je pravi izazov:

“Meni je posao arhiviste izuzetno zanimljiv. U obraćanju djeci ja im govorim da mi kopamo po prošlosti, da što god neko pokuša ili da uništi ili da sakrije ili kao što su pokušali Jevreje da eliminišu, ne samo fizički već i u dokumentima zvanično, mi smo tu da to iskopamo, da istražimo. Istraživanje građe je veoma interesantno. Šta je interesantno kada imamo jedan ovako manji grad? Vrlo je lako naći dokumentaciju koja se odnosi na Sarajevo, na veće gradove, ali kada istražujete i kada nađete tu riječ Brčko ili Brčka, dobijate osjećaj zadovoljstva i ispunjenosti jer ste vi uspjeli da nađete dokument koji se odnosi baš na taj grad”

Izložba o brčanskim Jevrejima pozvana je da gostuje u Sarajevu, Beogradu, ali i u Banjoj Luci i Doboju. Cilj je da što više građana iz svih dijelova BiH pogleda ovu izložbu, i to naročito mladi kako saznali nešto više zajednici koja je nekada bila aktivan sudionik u životu na ovim prostorima.