Mostarski teatar mladih nije ni pozorište, ni kazalište, ni teatar. Mostarski teatar mladih je i pozorište, i kazalište, i teatar. Stvaralačko udruženje koje postoji već 47 godina, naglasak i dalje stavlja, upravo na mlade kao nosioce glumačkog bunta u društvu. Osim umjetničkih tema, bave se također pitanjima socijalnog konstrukta.
Mostarski teatar mladih ugledao je svjetlo dana davne 1974., kada je Mostar bio žarište jugoslavenskog pozorišnog života. Najveći uticaj na inicijatore teatra su imali tadašnji festival MESS i predstava ITD-a “Plebejci uvježbavaju ustanak” Güntera Grassa, kaže za OP Sead Đulić, reditelj Mostarskog teatra mladih.
“Prva proba je održana 24. februara 1974. godine, mada smo već od marta ’73. imali određenih aktivnosti, dogovaranja, čak i jedan program koji se izvodio kao svojevrsna proba. Tu prvu ekipu, koja je porađala ideju, činili su Gradimir Gojer, Tahir Nikšić, koji je bio glumac Narodnog pozorišta u Sarajevu do penzije, Stojan Lasić, nastavnik muzike koji se sada uspješno bavi fotografijom i radi za Večernji list, zatim novinar IC Mostar, Zdravko Puvača, i ja.”
Upravo zbog postulata uvažavanja svih vjera i nacija kroz rad teatra, kako govori Sead, postaju samim tim neprijatelji grada i prepušteni su samofinanciranju jer nisu na budžetu Opštine Mostara.
“Mi smo sinonim za ono što je u ovom gradu postojalo do ’92., a da to ova vlast nije uspjela podijeliti. Mi imamo dva vodovoda, dva gradska prevoza, nama i kanalizacija ima nacionalni predznak, imamo podijeljene vrtiće, univerzitete, fakultete, osnovno i srednje obrazovanje, narodno pozorište-kazalište, itd. Mi smo jedini ostali zajedno. Naravno, to ima cijenu za koju je potrebno podnositi ogromne žrtve.”
Glavni faktor postojanja ovog teatra je upravo ta privrženost mladima kojima se nudi sloboda i prostor, ali glavna ideja vodilja su oni teatri koji su činilu okosnicu za vrijeme Praškog proljeća i vladavine Havela.
“Ja uvijek volim reći da naše najveće postignuće za sve ove godine, zapravo nisu sjajne predstave, nisu sjajni glumci, reditelji, scenografi, dizajneri, nego mladi ljudi koji su odrasli u dobre ljude, zdrave i kreativne ljude, bez obzira jesu li danas električari, doktori medicine, doktori nauka, profesori, inžinjeri. Bilo šta da rade, oni su prepoznatljivi jer su kreativniji, komunikativniji, drugačiji i nekakve naše veze ostaju do danas.”
Iako su imali formiran Dom mladih u sadašnjem Hrvatskom domu Herceg Stjepana Kosače, sve do pošasti rata kada im je oduzet prostor – danas imaju 13 promijenjenih objekata za izvođenja predstava, naglašava Sead.
“Ideja je da za 50. godišnjicu počnemo sa izgradnjom objekta teatra, usvojenog urbanističkim planom Mostara. Predviđena je jedna lokacija za jedan multimedijalni kulturni centar koji bi nam odgovarao po kvadraturi i dimenzijama. Formirano je Gradsko vijeće, dakle, postoje pretpostavke da se može krenuti u takav projekat.”
Među generacijama mladih postoji određena stigma o teatrima u kojima se ne vidi jasna težina teatra koje ono nose, a samim time bi se savladale i podjele, govori Haris Pašić, glumac.
“Meni je teatar općenito mnogo pomogao otkako sam njegov član, zato što sam uvidio koliko u jednoj zajednici nije bitna ni religija, ni nacija. Siguran sam da nisu svjesni koliku težinu teatar zapravo ima. Mnogo ljudi gleda to kao hobi: igraš predstave i zabavljaš se. Mnogi ne shvataju da se netko time može baviti profesionalno i od toga živjeti”
Jedan od posljednjih projekata je i predstava “Game” u kojoj se želi prikazati život migranata, od tenzije koje zajednica proživljava kroz putovanja, do tenzija asimiliranja u novoj životnoj sredini, priča nam Ali Kamer Aksoy, glumac.
“Ta predstava je jedan vrlo specifičan čin, koji je zapravo nastao iz radionica koje smo radili sa migrantima. Radionice su rađene u okviru projekta IMPACT, tokom kojih smo imali priliku da mjesec dana radimo sa migrantima i čujemo njihove lične priče. Na taj način smo uspjeli da apsolviramo ono što je zapravo geneza priča, njihove nesreće, same migracije, čime su one potaknute.”
Osim redovnih predstava, Mostarski teatar mladih, sudjelujelovali su u Festivalu alternativnih teatara kroz akronim MAT, gdje su izveli osam predstava. Kada mladi prestanu biti angažovani u umjetnosti i mijenjanju prevashodno, društvene paradigme, možemo ugasiti svjetla i staviti zastore na grad, pa i državu, poručuju ovi vrijedni ljudi.
