Aleksandra Radosavljević jedan je od profesora u bijeljinskoj Muzičkoj školi u kojoj i poslije dugogodišnjeg rada u obrazovanju, ima želju, volju i snagu da ulaže sebe u potpunosti kako bi radila na talentima mladih učenika koji predstavljaju krila njihovoj karijeri i muzičkom znanju. Jedan od takvih je i mladi dvanaestogodišnji Novak Trifković koji na svakom takmičenju za posljednje tri godine koliko se „druži“ s klavirom ne „propušta priliku“ da osvoji poneku nagradu.
Aleksandra Radosavljević, profesor klavira u bijeljinskoj Muzičkoj školi „Stevan Stojanović Mokranjac“ i Slobomir P Univerzitetu, dobitnik je prestižne Svetosavske nagrade za rad u obrazovanju koji, kako i sama kaže, predstavlja krunu njenog 30-godišnjeg pedagoškog i umjetničkog rada, njenog zalaganja u radu sa djecom. Izuzetno joj je zadovoljstvo što to znači da predstavlja pravi primjer kojim putem treba da idu njene mlađe kolege. Jako je tužna što je današnja omladina okružena kako kaže „šundom“ protiv koga moraju da se bore prave vrijednosti u obrazovanju i muzici, ali da su učitelji, nastavnici i roditelji tu da kreiraju kod djece ljubav pram „pravoj“ muzici.
U današnje vrijeme je sve teže, kada je pristupačan šund, telefoni… Nastavnici igraju glavnu ulogu i njihova imena se često zaborave u biografijama. Često se spominju profesori sa studija, raznih seminara… učitelj i nastavnik je taj koji daje temelj i osnovu i normalno akcenat je na ljubavi – bez ljubavi prema profesiji i đacima, uspjeh nije moguć. Mora da postoje određeni elementi. Osnovni zadatak je svakako razviti ljubav prema muzici i onda svako dijete je univerzum za sebe i nastavnik, odnosno profesor osluškuje njegove potencijale koji se grade, nadopunjuju, nedostaci se ispravljaju, lijepe stvari se podstiču, ali osnovni elementi moraju da postoje, sluh i osjećaj za ritam.
Profesorica Aleksandra je napravila radionicu sa svojom koleginicom, kako bi omogućila talentovanoj djeci da se muzički obrazuju prije nešto što krenu u muzičku školu, prije nego što počnu sa svojim obrazovanjem i bavljenjem muzikom. Kako kaže, značajno je za djecu da roditelji osluškuju njihove želje, potrebe i mogućnosti i da na taj način djetetu stvore uslove da se razvija. Posebno je ponosna na najboljeg učenika u Muzičkoj školi, dvanaestogodišnjeg Novaka Trifkovića, njenog učenika koji je za tri godine pobrao veliki broj nagrada.
To je jako bitno, da se prepozna u djetetu što ranije talenat koji će da se razvija. Moram da spomenem i najboljeg učenika u muzičkoj školi – Novak Trifković koji je u mojoj klasi, koji već ima na desetine osvojenih specijalnih nagrada. Novak je sada treći razred u Muzičkoj školi. Skoro je na takmičenju apsolutni pobjednik među jakom konkurencijom. To je velika radost i ono što meni pričinjava veliku radost. Za ovih 30 godina rada i u muzičkoj školi i na fakultetu, nisam imala sličnu muzičku ličnost. Pored programa koji mi radimo, Novak već radi srednjoškolski program. Iskreno, na samom početku sam bila vrlo obazriva što se tiče toga, ali sad kada je on već treći razred, polako eksperimentišem sa njim. Novak već sad svira kompozicije koje su za uzrast djece od 15 godina.
Profesorica Aleksandra kaže da se dijete, odnosno talenat kakav Novak ima rijetko viđa. Novak je dijete koje brzo i lako uči, ali ne samo u školi. On sve svoje slobodno vrijeme kod kuće koristi da bi istraživao nove kompozicije, nove kompozitore, sve ono što bi moglo da mu pomogne u razvijanju njegovih krila u muzici. Njegova profesorica kaže da je Novak za pedagoga veliki izazov, neispitan „teren“ i, nakon tri godine, još uvijek „ispituje“ njegove domete u muzici i talentu.
Upravo sam rekla da je vrlo specifičan, on jako brzo uči. Proces rada je vrlo dugotrajan što se tiče programa i učenja i podrazumijeva otprilike neka dva mjeseca aktivnog vježbanja da bi se došlo do neke pristojne realizacije. Međutim, Novak ima memorijsko pamćenje, apsolutni sluh, tako da on čita program, memoriše ga i ono što čuje, to i svira i baš zato imam slobodu što se tiče tog programa. To je dijete koje apsolutno živi muziku i za muziku. Talentovano dijete kao što je Novak je za mene kao pedagoga veliki izazov. Imamo planove i stvarno očekujemo podršku Grada. Kao škola, zaista se trudimo da timski učestvujemo i sarađujemo i da na najbolji način predstavimo našu školu i grad. Moram da priznam da imam veću tremu kada Novak izađe da svira nego kad bih ja izašla da sviram. Neverovatan je osjećaj, 30 godina radim i pred početak osetim baš jaku tremu. Uvijek postoje neka „opasna mjesta“ u kompoziciji. Mada, ja imam apsolutno povjerenje u Novaka, trema je ipak prisutna. Ne može čovjek da bude hladan.
Roditelji su ključni u prepoznavanju talenta za muziku kod djeteta, a učitelji i nastavnici osnova za njegov dalji razvoj i napredak.
