Kina se posljednjih mjeseci spominje uglavnom u kontekstu koronavirusa. Međutim, ova velika svjetska sila uspjela se izboriti sa pandemijom i sada pomaže drugim pogođenim zemljama. Normalan život se polako se vraća u sve dijelove Kine, pa tako i u provinciju Guandong na jugu. Tamo se zbog poslovnih prilika otisnuo i Brčak Ismar Mustafić, s kojim je razgovarala njegova sugrađanka Emina Osmić-Hajdarević.
Prošlo je nekoliko mjeseci otkako je u Kini otkriven virus korona i kada je sve stalo. Zatvorene su institucije, škole, trgovački centri. Posljedice pandemije osjetio je i Ismar Mustafić koji nam je ispričao da su već tri mjeseca otkako je obustavljen rad u Guandong provinciji:
“Obustava rada je stupila na snagu 24. januara, dan prije početka Kineske nove godine, koja je jedan od glavnih praznika u Kini. Iako je situacija danas dosta bolja, pojedine institucije, fabrike i ugostiteljski objekti su počeli da rade, međutim, zbog mjera predostrožnosti, priča se kako bi normalno funkcionisanje države moglo da se nastavi tek početkom ili sredinom maja.”
Mustafić kaže da mu je u početku bilo teško povjerovati da se epidemija virusa dešava, naročito, što smatra da su lokalne vlasti nastojale prikazati problem manjim nego što zapravo jeste. Pravi šok za sve je nastupio kada je Kina proglasila vanredno stanje:
“Pogotovo jer je Kina ogromna zemlja, i grad gdje ja živim je u provinciji koja je preko 500 kilometara udaljena od epicentra epidemije.”
Iz razgovora sa prijateljima koji su također iz Bosne i Hercegovine ili susjednih zemalja, kaže nam da iz perspektive savremenog svijeta sve izgleda nevjerovatno, i da se osjećaju poput glumaca u nekoj predstavi:
“I da glumiš da ti je dobro, da ti nije dosadno, da pronalaziš nove načine kako da okupiraš svoju pažnju potiskujući razmišljanja o epidemiji. I shvataš da na taj način sebe tješiš i da si već razvio taj neki svoj odbrambeni mehanizam.”
Posebno ga je pogodio rastući rasizam i ksenofobija izazvan strahom od virusa:
“Teško je bilo navići se na takvu situaciju ali uspio sam. Sva sreća pa je većina mojih prijatelja u istoj zgradi kao i ja, pa je utoliko bilo i lakše.”
Kretanje ispočetka nije bilo zabranjeno, ali su vlasti savjetovale da građani ostanu u svojim domovima. On smatra da je na prvom mjestu „odgovornost prema sebi“, jer je to najbolji način, kako kaže, da zaštitimo sebe, ali i ostale.
Mišljenja je da je Kina dobro iskontrolisala situaciju, ali da su se ipak desile određene greške poput netransparentnosti, ograničavanje slobode govora, manipulisanja informacijama, prebacivanja odgovornosti i neprihvatanje pomoći inostranih eksperata:
“Ljudima bih u Bosni i Hercegovini poručio, ma koliko ovo banalno zvučalo, da peru ruke, peru ruke, peru ruke. Da ostanu u svojim domovima, da provjeravaju izvore informacija, da slušaju savjete zdravstvenih radnika, da budu razumni i odgovorni.”
Građanima Bosne i Hercegovine koji žive u Kini želimo da se kriza što prije okonča i da se s olakšanjem vrate svojim poslovnim ili drugim obavezama.
