Svi već znamo da treba da ostanemo kod kuće. Ipak, šta raditi u vrijeme izolacije kad nam dosade filmski maratoni, podkasti, serije i ”svađe s ukućanima?” Grupa mladih iz Brčkog igra popularnu igru Dungeons and Dragons, okupljaju se u kućnim uvjetima i na taj način skraćuju vrijeme izolacije, bježeći u neki drugi svijet u kome nema koronavirusa.
“A bilo je i onih koji držaše da ih umjeren život i uzdržavanje od svake suvišnosti može zaštiti od te nepogode te, sačinivši družbu, živješe odvojeni od svih, i skupljajući se u one kuće gdje ne bijaše nijednog bolesnika i zatvarajući se u njih, da bi ljepše živjeli…”
Ovako opisuje renesansni italijanski pisac Đovani Bokačo dio atmosfere koja je vladala u strašno doba kuge. Danas ne vlada kuga, ali opreznosti nikada dosta u vrijeme virusa korona. Dane u izolaciji grupa od šest mladih ljudi u Brčkom odlučila je da provodi igrajući igru Dungeons and Dragons ili u prijevodu Tamnice i zmajevi.
Dungeons and Dragon je stolna igra uloga, ili gejmerima poznatija kao RPG, (Role playing game), smještena u svijet fantazije. Igra je posebna jer od igrača zahtijeva požrtvovanost i predanost, mnogo strpljenja i najbitnije da se užive u lika kojeg kreiraju uz pomoć gospodara tamnice ili na engleskom Dungeon mastera. Dungeon master, Ernad Osmić, jednom sedmično pozove igrače, pipremi figurice, kocke, hranu i piće i uživa u svojoj ulozi. Dok se u pozadini čuje pucketanje kokica iz mikrovalne, Ernad objašnjava o kakvoj se igri radi:
“Najjednostavnije je reći da je to igra u kojoj zajedničkom imaginacijom stvaramo jedan narativ, igra u kojoj svako preuzima svoju ulogu i time doživaljava raznorazne avanture i prkosi realnosti. Malo da pobjegnemo iz nje. Eksapizam svoje vrste”
Igra ipak ima i element nasumičnosti, koji nastaje kada igrači bacaju kocke, kako bi provjerili da li će se njihova namjera ostvariti. Dungeon master mora biti spreman da stalno iščitava literaturu i da bude mozak igre, odnosno zamjena za mnogo stvari koje bi radio računar da je u pitanju videoigr.
Almedina Lević nam objašnjava da je njezino ime u igri Pera Anakin i da pripada rasi Dragonborna i to Paladin trećeg nivoa. Zvuči zbunjujuće? Za iskusne igrače i ljubitelje fantastike, sigurno ne:
“Najmanje jednom sedmično se sastajemo i jako mi je zanimljivo jer mi služi kao bijeg od trenutne realnosti, koju proživljavamo svi zajedno. Tako da se radujem tom danu i sedmici, kada se okupljamo i igramo D’n’D”
Igrač Dejan Ružić kaže da sesije znaju trajti i duže od šest sati:
“Sve zavisi od partije ali prosjek je tri-četiri sata, ako se malo unesemo traje i po pet-šest”
Sadeta Pezerović objašnjava da je njen lik ranger ili šumar i da pripada rasi vilenjaka. Kaže da ima dana kada je dolazak na sesiju više obaveza zbog drugih igrača, nego zbog želje da se igra:
“Naravno ,nije svaki put. Evo recimo, iako me intervjuišete, odazvala sam se vašem intervjuu, ali se ne osjećam baš najbolje, imam suh kašalj i neke simptome koje ne bih da iznosim vašim čitaocima (smijeh)”
Pošto je prošlo dovoljno vremena od našeg susreta, na sreću, možemo potvrditi da je Sadeta dobro. A za zdravlje unutar igre brine se Adis Osmić ili klerik koji se zove Tim:
“Moja uloga je zapravo liječenje mojih kompanjona, na ovoj našoj misiji, unutar ovog izmišljenog svijeta”
Adis smatra da postoje određene predrasude da ovakvu vrstu igre, žargonski rečeno, igraju štreberi. On dodaje da je igra namijenjena svima od šesnaest godina pa nadalje. Smatra da je ova igra dobra za djecu koja su žrtve vršnjačkog nasilja:
”Pokušavaju pobjeći od neke svoje realnosti. Pokušavaju da učine dobro negdje gdje mogu, zapravo u ovom svom imaginarnom svijetu. To je čar ove igre, otvorenost koju nudi i opcija kako da postupiš u svakom trenutku i kako je svaka odluka važna”
Anis Bukvić strastveni je igrač igre, na sesije gotovo uvijek prvi dolazi. Interesantna mu je igra jer kaže da u biti izmišljaš svoju priču:
“I reaguješ na sve ostale izazove koji dođu. To jeste, šta god drugi igrači urade, ti moraš imati neku reakciju na to”
Ernad Osmić dodaje kako često odrasli ljudi imaju otklon prema igranju, ali da zapravo svi vole igru. Dovoljan je podatak da se procenjuje da je igru širom svijeta dosad igralo oko 20 miliona ljudi:
“Da li to bio neki sport, da li to bila igra karata.., kod malo kompleksnijih igara za odrasle, često se osjeti neki otpor, kao da je to možda malo kao nerd kultura, dok, na primjer, ljudi igraju u kladionicama gdje se ulaže stvarni novac, i što može dovesti do velikih problema. Ali želja je ista, želja je da se nečim zabavimo”
Kako su na snazi naredbe o zabrani okupljanja, mi vam preporučujemo da ovu igru isprobate čim se za to steknu uslovi. Dotad, možete je igrati u krugu porodice, jer bolje je družiti se uz svijet fantazije umjesto u svijetu kladionica. Svi vi koje zanima ova igra, možete se uključiti i u nedavno osnovanu Facebook grupu Dungeons and Dragons BiH.
