U ovoj priči govorimo o Udruženju Svijet u slikama iz Zenice. Cilj Udruženja je zaštita prava i interesa  i osposobljavanje za samostalan život i rad osoba s teškoćama u razvoju. Iza nas je Svjetski dana svjesnosti o autizmu, koji se obilježava 2.aprila. To je bio povod da posjetimo Svijet u slikama.

Udruženje Svijet u slikama osnovano je u februaru 2012. godine na inicijativu mladih stručnjaka koji su ujedno i osnivači. Intencija Udruženja je zaštita prava i interesa osoba sa teškoćama u razvoju, te osposobljavanje za samostalni život. Pored pružanja direktnih usluga djeci i roditeljima, terapijskih i tretmanskih, tu je i veliki broj aktivnosti koje imaju za cilj poticanje, ohrabrivanje i podizanje svijesti javnosti o problemima sa kojima se osobe sa teškoćama u razvoju susreću, kaže Džermanina Mešić, socijalni pedagog.

“Postoje i drugi ciljevi, koji su na neki način sporedni. Članovi Udruženja, pored terapijskih usluga, organizuju radionice za roditelje, učešće na međunarodnim i domaćim konferencijama, izlete, priredbe, obilježavanja bitnih datuma za osobe s teškoćama u razvoju”.

Do sada je kroz Udruženje prošlo oko 400 djece, najviše predškolskog, ali i školskog uzrasta. Sa djecom radi tim stručnjaka koji je činilo šest osoba, a sada tim čini jedanast stručnjaka iz različitih oblasti.

“Trenutno terpijske usluge Udruženja koristi oko tridesetoro djece. Profili stručnjaka koji djeluju u Udruženju su: defektolog, oligofrenolog, edukator, rehabilitator, logopet, psiholog, socijalni pedagog i socijalni radnik. Imamo multidisciplinarni tim i multidsciplinarni pristup radu”.

Shodno cilju podizanja svijesti u društvu članovi i članice Udruženja Svijet u slikama su svake godine organizovali razne aktivnosti povodom Svjtskog dana svjesnosti o autizmu. Podizanje svijesti kod građana i građanki rezultiraće kvalitetnijim integrisanjem osoba sa teškoćama u razvoju u svakodnevne društvene tokove, te kvalitetnijom zaštitom njihovih prava.

“Dijelili smo promo materijal, davali više informacija o samom autističnom spektru i osobama koje žive u njemu. U aktivnostima su učestvovali roditelji i djeca. Nakon toga smo puštali plave balone koju su simbol podrške i prihvatanja osoba sa autizmom, jer je plava boja simbol autizma. Prošle godine nismo mogli organizovati akciju, jer smo bili u lockdown-u, ali smo napravili jedan kratki video svih članova udruženja. Na taj način smo pokušali dati podršku djeci i roditteljima”.

Društvena svijest o osobama s teškoćama u razvoju nije baš na zavidnom nivou. Među ljudima postoji neki oblik straha prema osobama koje su drugačije, te manjak empatije. Osobe s teškoćama u razvoju su stigmatizirane, a društvo ih svakodnevno stavlja na marginu.

“Iako smo u 21. vijeku društvo ne prihvata drugačije. Imam osjećaj da se ljudi boje nečega, ali sigurno bez razloga. Ne radi se o smrtonosnim zaraznim bolestima koje se prenose i ugrožavaju živote, naprotiv život može postati samo smisleniji kada nekom pokušate olakštai svakodnevnicu.Postoji mnogo načina koji ne iziskuju puno truda, potrebno je samo prihvatiti te osobe onakve kakve one jesu, to je dovoljno za početak”.

Da li osobe sa teškočama u razvoju treba integrisati u redovne škole, još uvijek je aktuelno pitanje, kako u javnoj tako i u privatnoj sferi. Naša sagovornica ističe da uz uređen sistem i kvalitetan rad stučnih osoba, veliki broj djece se bez problema može integrisati u redovne škole.

“Bitno je da su djeca u redovnoj školi, sa vršnjacima koji se razvijaju onako kako treba. Ta djeca će biti model učenja djeci s teškoćama u razvoju. Međutim, nije svako djete za redovnu školu, zato postoji Komisija za kategorizaciju koja treba da procjeni da li je dijete spremno da bude uključeno u redovan proces obrazovanja. Za djecu koja budu uključena u redovan proces školovanja potrebno je obezbijediti prosto u kojem boravi, prilagoditi plan i program i dodijeliti mu educiranog asistenta”.

Da bi se podigla svijest i skinula društvena stigma, koju nose osobe s teškoćama u razvoju, potrebno je da kao društvo svakodnevno propitujemo stvari. To je jedan od načina koji nas vodi u progres, princip koji će nas dovesti na društveni nivo na kojem se bez problema prihvataju drugačije osobe.

“Moraćemo krenuti od malih koraka. Treba svako od sebe da krene i od svog djeteta, da uči svoju djecu da prihvataju nekoga drugačijeg. Kadar u školama se mora više posvetit educiranju djece, osvjestit da postoje djeca koja se malo drugačije ponašaju, koja izlaze iz nekih ustaljenih okvira. Mislim da se od toga treba krenuti”.

Džermanina Mešić kaže da novi mediji i savremena tehnologija imaju jako negativan uticaj na djecu, te u svoje ime i ime svojih kolega apeluje na roditelje da što manje izlažu djecu savremenim tehnologijama. Mozak male djece nije dovoljno razvijen da percipira sve podražaje koje izaziva nova tehnologija. Potrebno je da se roditelji što više posvete djeci.