Moderne tehnologije donijele su društveni napredak. Doba je digitalizacije i s tim se moramo naučiti živjeti. Ipak za sve trebaju postojati granice. Tik tok je današnja najpopularnija društvena mreža za djecu i mlade ali mnogi stručnjaci smatraju i jedna od najopasnijih. Ono po čemu se Tik tok ističe su različiti izazovi da se urade razne stvari koje se onda objave i potom za njih traži podrška. Često, ti izazovi završe tragično.
Biti roditelj danas nije ni malo jednostavno. Jednako je zahtjevno biti i dijete. Mirela Hadžić, psihologinja, kaže da je jako bitno razlikovati koje generacije su izložene kojim društvenim mrežama jer od toga ovisi pristup djeci.
„Djeca koju su najviše izložena pritiscima i poteškoćama i najneugodniji situacijama su uzrasta od 12 do 17 godina. Djeca u toj dobi su jako vezana i imaju izraženu potrebu pripadanja vršnjacima i zato djeca pristaju na izazove bez obzira na opasnost. Jako je važno kontrolisati okruženje, posebno online okruženje kojim su djeca izložena. Nažalost, teško možemo kontrolisati ono što djeca prate.”
I ranije su se dešavali slični izazovi, bezazlena dječija takmičenja kao što je ko će se brže popeti na drvo ili nešto slično. Također, ranije vjerovanje da je dijete sigurno u kući potpuno je iščezlo. Danas dok je dijete u kući sa roditeljima može biti izloženo online nasilju.
„Koliko god da možemo trebamo da se vratimo starim vrijednostima i provođenju vremena s porodicom, moramo to raditi. Znamo da su svi zauzeti, ali je jako važno njegovati osjećaj pripadnosti a još je važnije povjerenje. Da dijete bude spremno nužno je važniji osjećaj povjerenja a potom kontakt s djetetom gdje je dijete spremno podijeliti problem. Često djeca kriju te stvari zbog strahova uticaja drugih vršnjaka.“
Svjedoci smo svakodnevno da su posljedice Tik toka tragične. I dojave o bombama u školama su postale svakodnevica, kao što je bio slučaj u nekoliko navrata u Osnovnoj školi ”Meša Selimović” u Sarajevu. Reforma obrazovanja sigurno je dobar put za prevenciju.
„U školi ima jako puno preventivnih programa. U Sarajevu je zaživio i sekundarni program prevencije nasilja. Jako puno se radi, škole su se povezale s institucijama, sa centrima za mentalno zdravlje, roditeljima. Međutim, koliko god se trudili uvijek će biti neadekvatnih oblika ponašanja ali na nama je to da preveniramo.“
Masovne pucnjave po školama više se ne dešavaju samo u SAD-u. Desile se kod nas u susjedstvu. Stoga se može zaključiti da su djeca zapravo proizvod jednog sistema. Negativna energija u društvu i državi itekako utječu na djecu.
„U tijeku ovih 30 godina ne možemo zanemariti da su današnji roditelji bili adolescenti u vrijeme rata i imaju svoje probleme i tegove a da su djeca skoro pa naslijedila te probleme. Dodajmo na to današnje ekonomske probleme, pa potom kompletnu političku scenu koja stvara tenziju. Djeca su sve više izložena agresivnosti a agresivnost uvijek potiče na agresivnost. Djeca nemaju mehanizme otpora da se suoče sa poteškoćama. Kad smo u problemu i ne znamo šta ćemo uvijek je prva reakcija agresija.“
Psihoterapija je jako dobra i važna kako unutar škole tako i van, saglasni su stručnjaci. Treba poticati djecu na razgovor i mirno rješavanje problema.
„Mislim da je to jako važno. Od septembra prošle godine svaka škola ima zaposlenog psihologa, znači to je prva stepenica. Imate institucije, centre za mentalno zdravlje gdje su zaposleni psiholozi. Imate i psihoterapeute koji pružaju tu uslugu van ustanova. Ono što susrećemo jeste da dostupnost takvih usluga u javnim institucijama i nije takva. Ogroman je broj onih koji traže pomoć i skoro ih je nemoguće provesti u javnoj ustanovi. To je dugotrajno.”
Prevencija problema kod djece i adolescenata je odlazak psihologu. Nažalost, to je još uvijek pomalo tabu tema. Ali situacija se popravlja iako sve ide jako sporo.
„Mogu reći jednu pozitivnu stvar – u segmentu mentalnog zdravlja gdje radim 20 godina, u posljednjih 10 godina se destigmatizirala i detabuizirala situacija, gdje sama djeca prepoznaju poteškoću, potraže pomoć. Povećao se broj osoba koje traže usluge u mentalnom zdravlju i u javnom sektoru i van njega. Psiholozi imaju veliku ulogu u prevenciji i to je važno jednako kao i fizičko zdravlje. Puno se radi u školama kroz emisije i sa roditeljima i djecom da znaju da nije sramota otići psihologu.“
Nadamo se da će ovo digitalno doba pružiti i adekvatnu prevenciju te da će se smanjiti broj tragičnih izazova. Od napredne tehnologije i savremenog života moramo naučiti uzimati samo ono najbolje i najzdravije.
