Avangardni bh. umjetnik sa slovenačkom adresom stanovanja, Damir Avdić Graha, nakon najavnog singla ”Kolone” objavio je novi studijski album”Radikalno šik”, koji osim novih 10 pjesama, ima i zanimljivu naslovnu stranu dizajniranu u stilu tabloidnog novinarstva. Pripremio Imran Maglajlić
Neku noć dok sa sa Čerom uz pljuge i pivo kužio svijet, Čera započe jednu misao sa čuvenim „treba“. Kaže kako treba uključiti gitaru u Maršala i svirajuči pod sirovom i prodornom distorzijom izbaciti sav bijes i nezadovoljstvo koje se akumulira u svima nama. Kaže kako mu je to danas nekako najvjerodostojnije. Pomoću muzike i pjesama nekih autora moguće je doživjeti jedno vrijeme, jednu generaciju, njihove težnje i vjeru u bolji svijet. U vremenu kada smo ostali bez idela i vjere u taj bolji svijet, kada klonuli tumaramo, svako sa svojim strahovima i prazninama, možda je muzika Damira Avdića savršen soundtrack našeg vremena.
Prvu put sam ga čuo kao srednjoškolac, na džuboksu u tadašnjem Hard Rock Baru u Zenici, razumio malo od onoga što je govorio, a zvučao je potpuno šizofreno. Iako je trebalo vremena da shvatim njegove udarce, snažne i precizne, ni danas ne mogu nači jedan nazivnik koji bih upotrebio za stvaralački opus Grahe. U direktnom, ogoljelom i pomalo duhovitom stvaraloačkom opusu Damira Avdića, moguće je nači demistifikaciju, ismijavanje neoliberalizma, ratne traume, logotipe i etikete kapitalizma.
Omot novog albuma pod nazivom „Radikalno šik“ progovara o svijetu slobodnog tržišta, svijetu u kojem je odavno sve postaje samo roba. Lica sa naslovnih strana modnih časopisa su šik likovi koji kroje prihvatljivi sistem vrijednosti. Ono što postaje modernom, u neoliberalnom svijetu, gubi svoju ideološu vrijednost, te postaje logo, odnosno samo roba na okrutnom tržištu. Poigravanje sa simbolima uradio je i na svom prvom albumu na čijem se omotu našao prekriženi lik Che Guevare. Tada je poslao poruku da je lik Che Guevare brendiran, te se danas nalazi na majicama, torbama i bedževima, dok se o njegovom djelu i ideologiji jako malo ili površno zna. Identifikacija potrošača sa logotipom ulovila je istog u tržišnu zamku. O procesu brendiranja i stvaranju logotipa govorio je i u pjesmi Bakunjine, te je obraćajuči se anarhisti Bakunjinu rekao kako on nije na majicama, jer eto nije dovoljno šik.
Slavimo različitosti da ne vidimo razliku
Jedan od stihova koji je možda i najbolje opisao matricu po kojoj živi Evropa jeste „Slavimo različitosti da ne vidimo razliku“. Ovakvu mantru je kreirala jedna nova klasa, koja ne samo da je postala radikalna u svome šiku, nego je riječ o klasi koja je radikalno odvojena od naroda. Šik klasa određuje šta je prihvatljivo nositi, jesti, na koji način djelovati, zabavljati se, protestovati, živjeti. Dok se licemjerno slave rodne, rasne i nacionalne razlike o klasnoj nema ni riječi. Od slavljenja pregršta različitosti u nemogućnosti smo da vidimo ekonomsko nasilje, prezrene i zaboravljene.
Damir Avdić u pjesmi „Sto mu liberala“ kaže: „Svuda oko mene ljudi njegovanih brada, svuda oko mene ljudi nekih čudinih brkova“. Ove ljude sam shvatio kao likove koji su od pokreta i individua, koji su se borili za pravedniji svijet, napravili nešto što je samo cool, bez suštine i bilo kakve podloge.
Pored teških tema kojima se pjesme bave, ovaj album osvježio je i sa nekoliko duhovitih i vedrijih pjesama.
Direktni stihovi i jezivi tonovi
Damir Avdić je vjerovatno najautentičniji lik na posljeratnoj bh. sceni. Kroz direktne, kratke i jasne stihove već deceniju i po, progovara o stvarima o kojima se najčešće šuti. Ili ako se govori, govori se na licemjeran i ukrašen način, te se tako stvari oslobađaju svojih užasa i fašizama. U pozadini su naravno, oštri i pomalo jezivi zvuci električne gitare, koja sa svojom sirovošću doprinosi Damirovom izražaju. Muzika, tekst, vizuelni elementi, i njegovi nastupi, koji posjeduju elemente performansa, pogađaju tačno u centar, britko i surovo, ne dajući pardona nikome.
Kada se osvrnem na opus Damira Avdića, ne mogu sa sigurnošću reći, čije je on generacije glas. Od one koja je u ruševinama rata entuzijastično pokušala stvoriti neki svijet za sebe, do današnje koja letargično u dekadentnom vremenu, baulja kroz maglu tražeći smisao. Bez obzira na generacijski jaz, problemi i strahovi ostaju nepromjenjeni, a Damir Avdić na svojstven i bizaran način progovara i progovaraće o njima.
