Udruženje studenata prava “IUSTITIA” Bijeljina, u saradnji sa Pravnim fakultetom svojim kolegama i građanima, organizovalo je predavanje “Ukradena bezbjednost” koje pokriva različite teme, poput trgovine ljudima, borba protiv pedofilije uvezana sa bezbjednošću na internetu, a koje je održao Igor Jurić, osnivač Fondacije Tijana Jurić iz koje se razvio Centar za nestalu i zlostavljanu decu u Beogradu.

Udruženje studenata prava u Bijeljini došlo je na ideju da na drugačiji način svojim kolegama predstavi i obradi temu “Ukradena bezbjednost”, odnosno da priča o temi trgovine ljudima, borbi protiv pedofilije, sa posebnim akcentom na bezbjednost na internetu, odnosno opasnostima koje vrebaju mlade prvenstveno na društvenim mrežama. Andrija Dimitrić, predsjednik Udruženja studenata prava “IUSTITIA” kaže da su dobili potpunu podršku fakulteta kada je u pitanju saradnja sa Centrom za nestalu i zlostavljanu decu u Beogradu.

Mi kao udruženje djelujemo u okviru fakulteta, ali je naš cilj da podižemo svijest o mnogobrojnim temama, a smatramo da je ova tema jedna od ključnih tema. Smatram da je ovo početak saradnje sa Centrom za nestalu djecu. Zaista ćemo nastojati da ostvarimo još bolju saradnju sa Centrom i da u okviru saradnje napravimo razne pravne klinike kako bismo pravnike upoznali sa ovom temom za koju smatramo da možda danas možda nemaju znanje. Iz predostrožnosti, da se ne bi dešavalo u praksi i da bi svako znao kako da postupi ako do toga dođe, organizovaćemo različite tematske tribine u vezi ovih i sličnih tema.

Pravni fakultet svojim studentima obezbjeđuje praksu, kako bi na konkretnim primjerima mogli da vide šta ustvari znači ono što uče u teoriji. Međutim, neke stvari nije moguće vidjeti u praksi, jer, na sreću, ne postoje takvi ili slični slučajevi u našem gradu. Međutim, Dimitrić ističe da je nasilje, naročito sajber nasilje itekako prisutno, ali i da je potrebno poraditi na društvenoj svjesti kako bi se ono svelo na što je moguće niže tačke.

Teorija pravno uvijek kaska za praksom, a praksa je uvijek dva do tri koraka poslije teorija, ali moram da pohvalim naš pravni fakultet koji organizuje studentsku praksu, koji maksimalno radi na poboljšanju kako bi budući pravnici bili u toku sa zbivanjima. Postoji mnogo nasilja na internetu, samo što često djeca i mladi ne znaju da je to nasilje. Nažalost, nasilja oko nas nije nikad više bilo nego sada. To pokazuje svaka društvena sfera. Svi su pod stresom, pod pritiskom i nažalost, nasilje je svuda oko nas. Nadam se da ćemo maksimalno raditi na podizanju društvene svijesti oko nas i da ćemo se maksimalno uključiti kako bi nasilja bilo što manje u društvu.

Kada je bilo koje nasilje, odnosno krivično djelo u pitanju, svi odmah pitaju kakve su sankcije, kakva je kazna. Andrija, sa tačke studenta, kaže da je mnogo bitnije da se poradi na prevenciji, jer sankcija ima efekta, ali nema efekta kada je nečiji život već ugašen, jer tada nema povratka niti “popravke”.

Sankcije dolaze, nažalost, poslije društvenog djela. Smatram da više treba da radimo na predostrožnosti, da do tih djela ne dođe, da više radimo na tome. Ako sankcija dođe poslije, kada neko izgubi život, mislimo da je tada kasno. Tada sankcija ima neko dejstvo, ali čemu sankcija kada je neko ostao bez života, kada je neko ostao bez majke, oca, djeteta…? Čemu sankcije u tom momentu?

Andrija objašnjava da, nasreću, nikad nije osjetio nasilje na sopstvenoj koži, ali da je bio svjedok kada je internet nasilje bilo prisutno među njegovim drugarima. Ono što rastužuje je činjenica da je nasilje kod nas prihvaćeno na neki način i da ljudi traže ili nalaze opravdanje za određene postupke. Smatra da je žalosna činjenica da sve kreće iz kuće, jer upravo i to nasilje, ali i prećutkivanje nasilja i posmatranje njega kao normalnog ponašanja potiče upravo iz porodice.

Ja lično na sebi moram priznati, nikad nisam osjetio neku vrstu internet nasilja ili nekog nasilja uopšte, ali moram priznati da sam bio svjedok kada se nasilje dešavalo na mojim drugarima, vršnjacima, a možda čak i danas. Nažalost, u našoj društvenoj svijesti, nasilje kao da ima dozu prihvaćenosti i to me zabrinjava, to me jako plaši, jer nasilje ne smije imati nikakvo opravdanje niti imati bilo kakvu dozu odobravanja u našem društvu.

Studenti su zajedno sa svojim predavačem poslali snažnu poruku: Jednog dana ćete biti ljekari, advokati, nastavnici… roditelji. Ne dozvolite sebi da zbog nepažnje, neiskustva, neznanja, jednom ostavite ružnu sliku na internetu koja će ostati trajna i pratiti vas cijeli život. Upamtite, vaši postupci na internetu mogu imati i kazneno-pravne posljedice!


Danka Zakić

Završila prvi i drugi stepen Ekonomskog fakulteta u rodnoj Bijeljini, a sticajem okolnosti kao master ekonomije počela da radi kao novinar i, sa skoro 30 godina, shvatila da je to nešto u čemu se pronalazi – rad na terenu i sa ljudima, a ne osam sati druženja sa ciframa. Bivši odbojkaš, ljubitelj pisane riječi i izražavanja unutrašnjih osjećaja i misli kroz pisanje, a istovremeno zaljubljenik u muziku i fotografiju. Obzirom na ljubav prema novinarskom poslu i fotografiji, rad bez radnog vremena je nešto što ne može da padne teško, jer je potrebno u svakom momentu pronaći nešto što drži pažnju i pruža relaksaciju i zadovoljstvo u poslu.