Amina Avdanović je petnaestogodišnja kreativka koja je pokrenula svoj brend pod nazivom Amany.desing. Ova mlada djevojka je pokrenula liniju izrade nakita, torba i ostalih asesoara. Ova mlada kreativka prošle godine je izradila svoju prvu torbu i tako je, kaže, sve počelo.
“Riječ je o izradi rukotvorina koje sam počela raditi prošle godine. Počela sam prvo praviti torbe. Tetka mi je poslala fotografiju. Našla je neku torbu koja joj se baš svidjela i zamolila me da napravim takvu i to je bila moja prva torba. Onda su uslijedile trakice, šalovi, pa je došlo ljeto i onda sam krenula i sa nakitom.”
Amina ima samo 15 godina. Očekuje je polazak u srednju školu. Smatra da će sada biti zahtjevnije uskladiti školske obaveze i posao.
“Kad dođem iz škole s obzirom na to da sam završila osnovnu mislim da će mi sad biti teže. Dok sam išla u osnovnu došla bih iz škole, prvo završila narudžbe, pa onda školske obaveze. Najteže su torbe naravno, za njih mi treba najviše vremena dan do dva. Kad sam radila torbu s perjem trebalo mi je 5 dana.”
Amina ističe da je prema majčinim pričama vrlo rano počela crtati i pokazivati znakove kreativnosti.
“Njima je drago jer ja sam uvijek bila kreativna a oni su to rano primijetili. Rano sam počela crtati, i kako mama kaže, uvijek sam dizajnirala i pravila odjeću za lutke. Tako je krenula i izrada i modnih dodataka i bilo im je drago jer ću kvalitetno ispuniti svoje vrijeme. Najdraža mi je ta torba s perjem. Bila je najljepša, pravila sam je specijalno po narudžbi. Najviše vremena je trebalo ali je i najljepša. Najviše volim narukvice koju naručuju parovi. Većina stvari je iz moje glave, pravim nešto što bih ja nosila. Kad vidim neki komad nakita na netu, napravim slično ali da bude moje a ne kopija. Vidjećemo još neke torbe mimo te vunice i perja. Takođe ću praviti još neke modne dodatke poput nakita. Razmišljala sam i o odjeći jer ponekad sebi izrađujem nešto, mislim da bi bilo dobro.”
Amina ima veliku podršku kako roditelja, tako i prijatelja i ostatka porodice. Iznenađena je kako ističe tom podrškom s obzirom na to da se mladi poduzetnici uglavnom susreću s osudom i obeshrabrenjima.
“Roditelji su bili najveća podrška na početku. Međutim, nisu samo roditelji, što sam se iznenadila. Moji prijatelji, rodbina takođe su velika podrška. Čak su prvi kupovali prije online prodaje. Nisam naišla na kritike. Većina mladih koji počinju svoj biznis nailazili su na predrasude. Međutim, nisam se toliko susretala s tim ali i da jesam to me ne bi sputavalo. Baš kad sam upisivala srednju školu razmišljala sam između arhitektonskog tehničara i modnog dizajnera. Opredijelila sam se za arhitektonskog tehničara jer ovim ću se svakako baviti, a pored toga mogu biti arhitektica.”
Amini želimo puno sreće i uspjeha u nastavku školovanja ali i s njenim biznisom.
