Naša koleginica Jovana Sando pripremila je prilog o Božani Lazić i njenoj harmonici. Kako Božana doživljava svoju harmoniku i muziku, kako aplauz utiče i da li je harmonika zaista muški instrument provjerite u nastavku.
Božana Lazić studentkinja je treće godine Muzičke akademije Univerziteta u Istočnom Sarajevu i trenutno studira harmoniku u klasi profesorke Danijele Gazdić. Rođena je Ugljevičanka, a kako kaže, muzika je njen način izražavanja. Ljubav prema harominici gaji godinama, i to je, kaže, ustvari jezik kojim ona govori.
“Božana je neko ko se zaista svaki dan trudi da što dublje i što bolji shvati svijet muzike, da što bolje upozna svoj instrument , harmoniku, i nekako da se fokusiram i na druge oblasti umjetnosti a ne samo na muziku. Takođe veliki sam ljubitelj fotografije bavim se time, i zaista trudim se da na neki način doprinesem i muzici, da muzikom usrećim mnoge ljude da kroz muziku pokažem svoja osjećanja i da kroz muziku jednostavno govorim.”
Harmoniku svira skoro šesnaest godina. I pored velikog broja nagrada koje je osvojila, kako nam kaže, one nisu najveći uspjeh. Za nju je najveći uspjeh momenat u kome se višesatno vježbanje, trud i ljubav prema muzici i harmonici isplate. To se sve dešava na sceni dok nastupa pred ljudima koji joj zauzvrat daju razumijevanje i aplauze.
“Šta je ono na šta sam najviše ponosna ja sjednem i baš dobro razmislim o tome. Naravno, sjetim se ja svih nagrada do sada, osvojila sam ih preko osamdeset, na raznim takmičenjima, međutim ja ne smatram to nekim od mojih najvećih uspjeha, niti smatram da će neka nagrada sa nekog takmičenja predstavljati ogroman uspjeh. Zato što smatram da je uspjeh kada izađete na binu i kada vidite, dok svirate, prepoznate u publici par pogleda, par osmijeha, kada ljudi jednostavno shvataju šta vi njima govorite jezikom muzike, smatram da je to uspjeh svakog muzičkog izvođača. Kada nakon hiljade i hiljade sati vježbanja dođete na scenu i kada se zaista cijeli taj trud isplati i da drugi ljudi uživaju dok vas slušaju, da vas u potpunosti razumiju, ja jednostavno smatram da je to moj neki uspjeh.”
Muzika je za našu sagovornicu poseban svijet, a harmonika jedan od najljepših instrumenata na svijetu. Sa instrumentom ima posebnu vezu, dišu zajedno, kaže ona. Ruke stvaraju magične tonove i tako one koji slušaju uvodi u svijet muzike.
“Muzika za mene predstavlja jedan poseban svijet, i u tom svijetu govorite samo notama koristite se šarenolikom paletom različitih boja, tonova, tonskih visina i drugih elemenata muzike, kako bi pričali i ispričali nekome priču, samo jezikom muzike. Harmonika sa druge strane za mene predstavlja jedan od najljepših instrumenata na svijetu, iako izgleda kao da je muški instrument ona zaista ima tu neku krhku i prelijepu stranu, jednostavno se spojite sa instrumentom, dišete uz instrument i zajedno sa instrumentom stvarate magične tonove i uvodite sve ljude u svijet muzike.”
Iskušala se i u jednom regionalnom takmičenju talenata sa ekipom orkestra harmonika iz Ugljevika. Nisu se sami prijavili pa je iznenađenje bilo time veće. Višegodišnji trud i na tom takmičenju dao je rezultate.
“Da, bila sam član orkestra harmonika ,,Aleksa Šantić” iz Ugljevika, i učestvovali smo u šou programu ,,Ja imam talenat”. U početku nismo ni znali da smo prijavljeni na to takmičenje, sve dok nam nastavnik nije rekao za to kroz šalu, ali opet mu nismo vjerovali. Sve dok nisu počeli intenzivne probe po 4-5 sati dnevno, i zaista dobro smo se plasirali u finale tog takmičenja, bili smo na kraju četvrti, i to takmičenje donijelo nam je ogromnu popularnost.”
Mnogobrojni su oni koji smatraju da je harmonika prvenstveno muški instrument, ponajviše zbog njene veličine. Međutim, Božana kaže da se vremenom navikla, pa čak i zaboravi težinu njene harmonike sve dok je neko ne pita da li je teško. Postoji veliki broj ženskih izvođača i pedagoga koji su se ostvarili u svijetu muzike i harmonike, pa tako negira da je harmonika primarno muški instrument.
“Nažalost, to je donekle tačno, veliki broj ljudi smatra da je harmonika muški instrument i vjerujem da je to samo zbog njeno konstrukcije i težine, jer harmonika teži otprilike 15kg, ali opet nekako s druge strane uz godine iskustva sviranje harmonike, trud i rad, vi se i naviknete na tu težinu. Onda kad vas neko pita kako vi taj težak instrument svirate, vi se tek tad sjetite koliko je ona u stvari teška. Danas postoji veliki broj ženskih izvođača i pedagoga koji su ostvarili ogromne uspjehe u svijetu muzike i harmonike. Evo, moja profesorka Danijela Rakić, osvojila je nagradu za najboljeg profesora u Evropi.”
Prirodom posla, muzičari imaju priliku da direktno na licima publike vide koliko su uspjeli u svom naumu. Osmijesi i aplauzi sastavni su dio njihovog rada. Da li je za Božanu aplauz samo pohvala za trud i rad koji je uložila ili je to ipak motivacija da radi na sebi svojoj harmonici i muzici više?
“Ovo je zaista zanimljivo pitanje, i možda se moj odgovor može i nagovijestiti iz prethodno odgovorenih pitanja, ali aplauz zaista zna da utiče motivaciono, jer vi provedete veliki broj sati vježbajući, izađete na scenu, svirate, potrudite se da kažete nešto nekome tim notama, i onda na kraju kad svi ustanu, kad aplaudiraju i kada vidite zadovoljne osmijehe na licu, i kada vas ljudi pozdravljaju aplauzom i traže još da im svirate, zaista utiče motivaciono na vas. Jedva čekate ponovo sutra da dođe dan, da ponovo radite na sebi, da vježbate da se trudite, kako bi ponovo došao taj osjećaj, taj adrenalin i želja za novim nastupom, za takmičenjima itd.”
U razgovoru sa Božanom otkrili smo kakav je zapravo jezik muzike, kako neko gleda svoj instrument i muziku koju proizvodi, koliko je zapravo šarenolik svijet muzike, kako na nju reaguje aplauz publike i da harmonika ipak nije muški instrument.
