Prva Lukomirska ljetna škola fotografije održala se od 3. do 5. jula, nadomak Sarajeva, u bjelašničkom selu Lukomir. Bila je ovo sjajna prilika za sve ljubitelje prirode i fotografije da nauče nove stvari o fotkanju, a u isto vrijeme uživaju u prostranim krajolicima jednog od najstarijih bosanskohercegovačkih naselja. Sa Seadom Šašivarevićem, fine-art landscape fotografom i organizatorom lukomirske ljetne škole, razgovarao je naš Fuad Vojniković.

Lukomir, naselje koje se nalazi na najvećoj nadmorskoj visini u Bosni i Hercegovini, bilo je okupljalište zaljubljenika fotografije svih uzrasta, koje je okupila Ljetna lukomirska škola fotografije. Taj predio Bjelašnice važan je jer predstavlja prikaz stare tradicije i života starijih ljudi, što ga čini fotogeničnim i mističnim. To je u glavi sinulo i Seadu Šašivareviću, organizatoru ljetne škole, koji polaznicima nastoji prenijeti znanje o ekspoziciji i kompoziciji jedne fotografije.

Gajim jednu specifičnu ljubav prema Lukomiru i prirodi. U principu sam prirodnjak, neko ko voli pejzaže i fotografije prirode, a Lukomir posjećujem nekih 15-ak godina. U ovoj svoj situciji u kojoj smo bili početkom godine, nekako se činilo primjerenim da se iz učionica, gdje sam ja držao radionice i kurseve fotografije, izmaknemo u prirodu, da što je više moguće boravimo u prirodi i da u principu učimo o fotografiji. Nekako je perfektan izbor, za spoj te dvije stvari, za ljude koje gaje ljubav i prema prirodi i prema fotografiji, bio Lukomir jer je Lukomir praktično jedno bajkovito mjesto nadomak Sarajeva, koje drugi i ja nazivaju „živućim muzejom.“ Tu možemo, pored toga što imamo jako dobrih detalja, situacija i kadrova za samu fotografiju, doživjeti našu tradiciju bjelašničkih sela, upoznati ljude koji tu žive, kušati hranu koja se tu pravi i uzgaja. Lukomir, kao takav, se jednostavno nametnuo kao izbor za školu.”

Boravak na zdravom planinskom zraku, te organska hrana i planinarenje, dodatni su elementi koji upotpunjavaju doživljaj polaznika škole. Preko dana moguće je upoznati se sa lokalnim stanovništvom, njihovim običajima i narodnim nošnjama, ali ni noću nije dosadno. Mliječni put, vidljiv je golim okom polaznika, kojima Sead pokazuje kako da u zahtjevnim okolnostima naprave kristalno jasnu fotku.

“Kurs je koncipiran da pruži jedan temelj i osnovu svim ljubiteljima fotografije: šta je to ekspozicija, šta je to kompozicija, kako kadrirati, kako pravilno eksponirati, kako se rade portreti, kako se radi edit fotografija. On daje jedan dijapazon žanrova koji prelazimo sa jedne strane, a sa druge strane jedan tehnički uvid u samo rukovanje fotoaparatom, gdje mi s početka kroz praktičan rad i boravak na otvorenom prolazimo kroz sve ono što bi jedan kurs fotografije za početnike sadržavao. Naravno, automatski, to znanje odmah primjenjujemo u praksi, na otvorenom. To je nešto što je jako lijepo prihvaćeno. S prvom grupom smo obilazili selo, učili o svim ovim stvarima, intervjuisali lokalne stanovnike, saznavali o nošnjama i tradiciji, radili portrete tih ljudi. Na kraju, u zatvorenoj prostoriji, gledali smo na kompjuteru kako se takva jedna fotografija importuje i kako se obrađuje.

Program je apsolutno ispunjen, od petka kada se kreće u podne, do nedjelje kada se vraća do 12 sati. S prvom grupom smo radili čak izlazak mjeseca i noćne fotografije, koje su jako specifične. To je jedna oblast, u kojoj se ja pronalazim i volim raditi tu vrstu fotografije. Ona je specifična, jer se radi o jako teškim svjetlosnim uslovima i na najbolji način daje uvid učesnicima koji odnos od tri stuba kompozicije znači i kako koji parametar koji se mijenja utiče na ovaj drugi. Lukomir ima takav položaj gdje je zaklonjen od svjetlosne polucije i kad imamo vedro nebo, u julu, avgustu i septembru mjesecu, Mliječni put je vidljiv golim okom, što se ovih dana iz grada ne može ni vidjeti.”

Ljetna škola će se održavati tokom mjeseca jula, avgusta i septembra. Dakako, bilo bi lijepo da budući fotografi imaju više ovakvih kurseva, kroz koje će se družiti, povezivati i učiti o fotografiji. Stoga smo Seada pitali o narednim planovima i ambicijama.

“Smatram sebe kreativcem koji ima jako lijepih ideja. Neke ideje su realizirane ovdje u Lukomiru. Planova ima dosta. Međutim, meni je cilj da sada ovo uradimo što je najbolje moguće. Pored učenja o fotografiji, mi boravimo u predivnom ambijentu, imamo sjajno gostoprimstvo. To su sve neki elementi koji pružaju cjelokupan doživljaj. Vidjet ćemo kako će se razvijati sljedeća godina, vezano za svu ovu situaciju.”

Da je zadovoljna i puna utisaka potvrđuje i Zana Kapetanović, 17-godišnjakinja koja je učesnica prve ture polaznika Lukomirske ljetne škole fotografije.

“Želim da kažem da je Lukomirska ljetna škola jedno predivno i nezaboravno iskustvo i da sam pored osnovnih fotografskih pojmova, kao što su kompozicija, ekspozicija, zatim način slikanja pejzaža, poput noćne fotografije, naučila da uz pozitivnu energiju, dobru ekipu i volju možemo postići fotografije kakve smo samo sanjali.”

Znanja nikada dosta, pa je potrebno je što više istraživati kako bismo ga unaprijedili. Takav je slučaj i sa fotografijama. Koliko god mislili da poznajemo sve vezano za fotografiju, uvijek će postojati oblast koju je potrebno još proučavati, kako bi jednog dana dobili titulu pravog fotografa.

“Ova škola je sigurno topla preporuka za sve ljubitelje fotografije i prirode, bilo kojeg uzrasta, pogotovo za tinejdžere na ljetnom školskom raspustu. Divna je razonoda, a pored toga je super prilika da se nauče nove stvari, korisne stvari, pogotovo u svijetu fotografije. Sam Lukomir po sebi je nevjerovatna priča za sebe, ljudi, ambijent, smještaj u kojem smo boravili, organski uzgojena i pripremljena hrana, topli domaćini. Atmosfera je sama po sebi bila fenomenalna, uz organizatora Seada Šašivarevića, koji je svojom energijom, ljubavi prema fotografiji, zaista uspio da prenese na nas divan dojam i da nas uvede u sav taj novi svijet. Čak i ako smo zaljubljeni u fotografiju, da se ta ljubav produbi, da još više uživamo u tome.”

Za kraj, Zana kaže i zbog čega preporučuje pohađanje Lukomirske ljetne škole fotografije.

“Drugima bih preporučila Lukomirsku ljetnu školu, prvenstveno zbog novih poznanstava, lijepog druženja, upoznavanja novih ljudi, jedne totalno neobične i lijepe kulture koje nosi sam Lukomir i tradicije koju pričaju njegovi stanovnici. Zatim i zbog same škole i zbog svega što se može naučiti. Tako da preporučujem zaista svima.”

Za sve one, koji bi pohađali Lukomirsku ljetnu školu fotografije, više informacija možete pronaći na www.bezdanphoto.com, Facebook stranici Bezdan photo, Instagram nalogu @bez_dan ili na telefon 061 507 058. Omladinski program podržava i pozdravlja svaki vid edukacije i interakcije sa mladima, koji mogu usavršavati svoje sposobnosti ili naučiti nešto novo.


Fuad Vojniković
Fuad Vojniković dio je BHRT-a još od 2016. godine, prvo kao član Dječijeg programa BHR1 a ekipi Omladinskog programa priključio se početkom 2020. godine. Iako ima bogato iskustvo, najmlađi je član ekipe. Pored rada u novinarstvu, Fuad studira medicinu. Najdraže teme su mu promovisanje mladih uspješnih i potencijalno uspješnih ljudi iz oblasti nauke, kulture, sporta, aktivizima i umjetnosti.