Osobe s poteškoćama u razvoju su i dalje tema o kojoj se ne govori mnogo u BiH. Iako postoje mnogi domaći i međunarodni propisi kojima se regulišu i privatna i administrativna prava, propisi uglavnom ostaju samo mrtvo slovo na papiru. U realnosti, osobe s poteškoćama u razvoju su nevidljivi članovi društva, koji nemaju adekvatan pristup institucijima i objektima, saobraćaju, obrazovnom sistemu. Ipak, postoje i neki svijetli primjeri, kojima se želi popraviti trenutno stanje.
Pripremio Matija Krivošić, novinar OP-a.
U sklopu Prve osnovne škole, a uz saradnju sa Udruženjem osoba sa invaliditetom ZHK, u Širokom Brijegu uskoro će biti izgrađen park i igralište za djecu s poteškoćama u razvoju, pod nazivom “Otok sreće”, što je prvi takav projekat u Zapadnohercegovačkom kantonu, dodaje Tina Zovko, defektologinja Prve osnovne škole Široki Brijeg.
„Ja radim u školi 32 godine i prvi put mogu djecu izvesti na igralište. Drago mi je što se učenicima koji imaju tjelesne teškoće, koji su u kolicima, sa cerebralna paraliza, omogućilo da se mogu ljuljati, da mogu biti na vrtuljku, da mogu biti sa svojim vršnjacima, dakle sa djecom bez teškoća.“
Ideja vodilja za ovaj projekat je upravo inkluzija, koja bi trebala biti sinonim za jednakost sve djece, bez obzira na to da li imaju bilo kakve poteškoće ili ne, ističe Tomislav Ćavar, nosilac projekta.
„U ovoj prvoj fazi će biti otvoreno igralište za djecu s poteškoćama u razvoju, a u naredne dvije faze će se graditi amfiteatar, mali ljetni kamp i učionice na otvorenom. Stoga ovaj „Otok sreće“ ima jednu simboličku vrijednost jer on simbolizira simbiozu između dva svijeta, učenika iz redovite nastave i učenika s poteškoćama u razvoju. Nama je cilj da se učenici jedni s drugima se igraju, da zajedno žive, da se pomažu, te da učenici s poteškoćama u razvoju postanu vidljivi u društvu.“
Iako je i Grad Široki Brijeg uložio određena sredstva za dovršavanje zadnje faze projekta, prema troškovniku projekta, prvu fazu projekta je financirala Vlada RH, govori Miroslav Hrkač, direktor Prve osnovne škole Široki Brijeg.
„Vrijednost prve faze projekta se kreće oko 120,000,00 KM, s tim da smo u prvoj toj fazi aplicirali ka Međunarodnom fondu, odnosno Državnom uredu Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Hrvatske i u sklopu tog projekta smo dobili 300,000,00 Kn, dakle približno 78,000,00 KM, dok je razliku od 40,000,00 će uplatiti Grad Široki Brijeg.“
U Prvoj osnovnoj školi u Širokom Brijegu nastavu pohađa jedanaestero djece s poteškoćama u razvoju. Ana Zovko, mama učenice s poteškoćama u razvoju, za OP kaže kako će realizacijom ovog projekta djeca imati rekreaciju, koja im je svakodnevno potrebna.
„Jako me raduje što će se ovdje napraviti jedan takav park za našu djecu i nadam se da će i njih to razveseliti, da će im olakšati i njihov život i boravak u ovoj školi.“
Osim navedenog projekta, u Širokom Brijegu je otvoren i kafić pod nazivom „Kutak sreće“ u kojem će isključivo biti zaposlene osobe sa poteškoćama u razvoju, kako bi se što više sprovela inkluzija, navodi Zora Mikulić, predsjednica Udruženja osoba s invaliditetom ZHK.
„Trenutno je zaposleno šest, a sad zapošljavamo još pet osoba sa poteškoćama u razvoju, odnosno ukupno jedanaest, uz 20 korisnika u radionici. Tu su mnoge obitelji našle rješenje za svoje dijete. Najveći problem obiteljima je što svojoj djeci ne mogu im priuštiti neko odgovarajuće zaposlenje i zanimanje, a ovo je bio pun pogodak. Mi smo ugodno iznenađeni, kako se oni snalaze u poslu..“
O nepravdi pri zapošljavanju, govori i Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, prema kojemu svaka 16. osoba mora imati status preko 60% invaliditeta, što se naročito ne primjenjuje u javnom sektoru, naglašava Mikulić.
„Svaki čovjek ima vrijednost i samo mu se treba dati prilika da pokaže svoje kvalitete. Do nedavno je vladalo mišljenje da su osobe sa invaliditetom drugorazredni građani, da su invalidi i nije se razmišljalo o njihovoj radnoj sposobnosti. Mi imamo izuzetno dobrih primjera u udruzi; među vrijednim ljudima je i korisnik koji u kolicima dolazi na posao, iznimno je odbar informatičar, koji je odgovoran za sve administrativne poslove. Njegov najveći problem je kako će doći na posao, zbog neprilagođenosti u saobraćaju.“
Navedeni primjeri iz Širokog Brijega, govore da ipak postoji želja i volja za promjenom pitanja o kojem se mnogo godina šutjelo. O potpunoj adekvatnosti i rješenju je nemoguće još govoriti, no ovi mali koraci će ipak doprinijeti boljem i ispunjenijem životu, kako osobama s poteškoćama u razvoju, tako i njihovim roditeljima.
