Činjenica da je veliki broj nezbrinute i zanemarene djeca nije novost, ali ombudsmani i sve institucije specijalizovane za ovo pitanje kontinuirano rade na tome da pomognu djeci kojoj je potreban dom i pažnja, kako bi mogli da izrastu u zrele, odgovorne ljude koji će zasnovati svoju porodicu i moći da se brinu o sebi. Cilj Okruglog stola, održanog prošle sedmice u Bijeljini je da se dodatno radi na promociji hraniteljstva, kao i da se dodatno nagrade i motivišu ljudi kako bi se uključili u ovaj model rada ombudsmana.
Protekle sedmice u Bijeljini je organizovan Okrugli sto o temi “Zaštita prava djeteta u alternativnoj brizi”, gdje je predstavnicima relevantnih institucija, subjekata zaštite prava djece ove regije, centara za socijalni rad, centara za mentalno zdravlje, obrazovnog sistema, kao i predstavnicima lokalne zajednice i civilnog sektora, predstavljen izvještaj o alternativnom zbrinjavanju djece. Gordana Rajić, ombudsman za djecu RS kaže da je ovo samo nastavak price o alternativnom zbrinjavanju, s obzirom da je fokus stavljen na institucionalno zbrinjavanje djece.
Ono što je problem i do čega smo došli u ovom izvještaju je da je jako mali broj hraniteljskih porodica. Mogu da kažem da ih je manje nego ranije. Problem je da i dalje nema jednakog pristupa kada su u pitanju postupanja centara za socijalni rad. Znamo da je izdvajanje djeteta iz porodice krajnja mjera i da prije donošenja te odluke moraju biti iscrpljene sve druge zakonske mogućnosti i da ta odluka mora biti u najboljem interesu djeteta. U većini rješenja nema obrazloženja zašto je to u najboljem interesu djeteta. Takođe, poražavajuće je da mjera koja treba da bude privremenog karaktera, najčešće dovodi do toga u praksi da djeca koja su jednom zbrinuta, posebno kada je u pitanju dom, ostaju tamo duži vremenski period – deset godina i više.
Cilj institucije ombudsmana je da izvještaj predstave NSRS, jer smatraju da šira javnost treba da zna kakav je položaj djece bez roditeljskog staranja, a pored toga, potrebno je raditi na promociji hraniteljstva. Ono što nam nedostaje je i specijalizovano hraniteljstvo. Zamjenik ombudsmana Jovanka Vuković kaže da u Republici Srpskoj, prema podacima istraživanja, imaju samo dvije porodice koje su specijalizovani hranitelji.
Nadamo se da ćemo sa razmjenom današnjih rezultata i istraživanja koje će kolege iz Banjaluke predstavljati, sa razmjenom iskustava ljudi koji dolaze iz prakse, moći definisati dalje pravce djelovanja u najboljem interesu djece koja su u riziku. Hraniteljstvo je jedan od boljih oblika alternativnog zbrinjavanja. Postavlja se pitanje da li su dovoljne naknade koje se daju hraniteljima, da li da se ide u tom pravcu ili neke druge pogodnosti i benefite koje bi mogle da imaju hraniteljske porodice, da budu motivisani kako bi bili primjer za druge da uđu u model hraniteljske porodice. Nažalost, imamo pojedine centre za socijalni rad u ovoj regiji koji nemaju nijednu hraniteljsku porodicu što je vrlo zabrinjavajuće i zbog toga bi možda ti iznosi koji oni dobijaju, drugi benefiti…
Mila Stojanović iz bijeljinskog Centar za socijalni rad kaže da je svaki hranitelj važan i značajan i da se raduju svakom novom licu i porodici koja se uključi u model hraniteljstva. Centar za Socijalni rad u Bijeljini, zaključno sa devetim mjesecom u 20 hraniteljskih porodica ima 18 hraniteljskih lica, a od toga četiri odrasle osobe, s obzirom da institut hraniteljstva prepoznaje hraniteljstvo i za odrasle i za djecu.
Mi radimo konstantno na popularisanju hraniteljstva kao najadekvatnijeg oblika zbrinjavanja djece bez hraniteljskog staranja. Pored toga, imamo zadatak koji smo dali sami sebi – da sačuvamo i njegujemo već postojeće hranitelje i da čuvamo s njima dobar odnos. Tačno je da u posljednje vrijeme u državi, a i globalnom nivou je manjak hranitelja, a sve je prouzrokovano cjelokupnom situacijom iza nas – bili smo pozvani da se brinemo sami o sebi. Teško je u tim okolnostima bilo očekivati otvorena vrata kuće za drugog člana, ali polako izlazimo iz toga. Trenutno imamo novu hraniteljku koja se prijavila i s kojom imamo s njom jako lijepu saradnju. Svaki hranitelj je važan i mi smo to vidjeli kao pozitivan korak naprijed.
Jedna od hraniteljki kaže da se odlučila za hraniteljstvo uz pomoć zaposlenih u Centru za socijalni rad koji su bili uz nju kada je, rano, ostala udovica. Ističe tugu kada mora da je vrati nazad u Dom, s obzirom da mlada sedamnaestogodišnja djevojka sa poteškoćama u razvoju boravi u Domu za nezbrinutu djecu u Kragujevcu, a raspuste i praznike provodi sa hraniteljkinom djecom u Bijeljini. Hraniteljka kaže da je srećna što se odlučila na ovaj korak i poziva sve koji su u mogućnosti da pruže svoj dom i dio života nezbrinutoj djeci i omladini kojima je potreban dom i porodica.
