Danas je prvi maj, Međunarodni praznik rada kojim se obilježava sjećanje na demonstracije radničkog pokreta 1886. godine. Da li mladi u današnje vrijeme imaju razloga za “nerad” i praznovanje tog dana?
U kalendarima državnih praznika na našim prostorima Prvi maj – Međunarodni praznik rada preživio je društvenu tranziciju devedesetih, ali je u novim vremenima uveliko izgubio značaj. Prvi i drugi maj su neradni dani za zaposlene u našoj državi, međutim, da li mladi, koji se nalaze u sve težoj situaciji kada je u pitanju zaposlenje i poštovanje prava radnika, imaju razlog za praznovanje? Ovim povodom, pitali smo mlade u Bijeljini, šta za njih predstavlja Prvi maj, kao i da li su zadovoljni odnosom poslodavaca u današnje vrijeme.
Smatram da mi kao mlađe generacije, nemamo toliko razvijenu svijest o tome šta znači “Praznik rada” i “Prvi maj”. Ne zato što ne radimo, nego su danas drugačije vrijednosti, pogledi, drugačije borbe se vode… Ja sam zadovoljno, jer u ovim teškim vremenima imam stalno zaposlenje. Jeste da se radi u smjenama, da sam ponekad dežurna i vikendom, da sam nekad dežurna i praznicima kao što je Prvi maj, ali to je manje bitno. Više je bitno što imate egzistencijalnu sigurnost…
Prvi maj ne slavim. Prvi maj mi je dan kao i svaki drugi, a ne slavim ga od srednje škole kada smo koristili priliku što se ne ide u školu, pa se okupimo, družimo… Međutim, kako smo stariji, Prvi maj nam je postao dan kao i svaki drugi. Trenutno sam nezaposlena, a dok sam bila zaposlena, radili smo pa makar i “pod ključem”. Posao aktivno tražim već godinu dana, međutim, jako je malo i ponuda, a i ono što se pruži kao naizgled dobra prilika, pokaže se kao loš izbor, zato što poslodavci ne poštuju prava radnika u većini slučajeva. Gubim nadu da će ovdje biti nešto bolje i da će biti nekog normalnog zaposlenja. Pokušavam da idem “vani”. Išla sam “van” da radim u nekoliko navrata, nekoliko sezona, tako da i ovu sezonu od 1. juna ću biti van države.
Slavljenje Prvog maja bio je hibrid radničkog praznika, koji je evocirao uspomenu na demonstracije radnika u Čikagu 1886. godine. Prvi maj je proglašen Međunarodnim praznikom rada sa namjerom obilježavanja sjećanja na demonstracije radničkog pokreta i jedan je od najrasprostranjenijih praznika na planeti koji se, zajedno sa drugim majem zakonski proglašava neradnim osim za dežurne službe. U ranija vremena, kada su više poštovana prava radnika, postojao je razlog za postojanje i obilježavanje Praznika rada. Da li je iza lijepe spoljašnjosti “druženja”, “prirode”, “roštiljanja”, “proslave”, ipak sve tako lijepo i da li omladina u današnje vrijeme treba da ima nadu u bolje sutra na našim prostorima?!
