Krajem marta ekipa Omladinskog programa bila je u Moldaviji. Gigo je tokom boravka razgovarao sa novinarom Bektourom Iskenderom o mladima u ovoj zemlji, političkoj situaciji, gradu Biškeku i revolucijama.

Biškek je glavni grad Republike Kirgistan, postkomunističke azijske države koja ima mnogo zajedničkog sa Bosnom i Hercegovinom. Iz Kirgistana dolazi novinar Bektour Iskender koji 12 godina vodi organizaciju Klub Midia koja radi sa mladima. Jedan od bitnih projekata im je blog Kloop unutar kojeg mladi rade istraživačke priče. Ova organizacija je poznata po tome što ohrabruje mlade ljude.

Kroz svoj rad pokušavamo da ohrabrimo mlade ljude da se bave novinarskim pozivom. Jedan od projekata na kojem radimo je blog novinarstvo. Mladi ljudi prolaze kroz obuku kako bi bili u mogućnosti da pišu za web stranicu. Zanimljivo je i to što se bavimo i istraživačkim radom na polju umjetne inteligencije. Trenutno pravimo prvi satelit u Kirgistanu a na tom projektu rade isključivo žene.

Blok Kloop je projekat na kojem su u svim strukturama uključeni mladi ljudi starosti od 14 godina i više.

Strukturu stanovništva grada Biškeka uglavnom čine mladi ljudi. Imamo visok prirodni priraštaj. Nekada mi je teško da opišem svoj grad jer je vrlo šarolik kada govorimo o ljudima i njihovim pripadnostima različitim grupama. Mogao bih ga opisati kao mjesto susreta kultura i zbog toga mislim da je vrlo sličan Balkanu. Kao i u svakom drugom gradu, i u Biškeku žive ljudi različitih shvatanja i različitih pogleda na život – sve je kao izmiješani mozaik. Biškek čine konzervativci, ateisti, liberali, progresivni ljudi… Lingvistički secirano, centralni i južni dijelovi teritorije govore ruski jezik, dok je na zapadnom i istočnom u upotrebi kirgistanski,

opisuje Bektour svoj grad i zemlju koja je jedina u centralnoj Aziji koja radi sa LGBT populacijom. Još jedna specifičnost ove zemlje je da je zbog činjenice da se govore dva različita jezika, ponekad vrlo teško ostvariti komunikaciju između pripadnika različitih grupa.

Moram reći da volim život u svom gradu. Inače volim gradove koji su dio nekih nezavršenih procesa, volim gradove u kojima i dalje postoji prostor za borbu, za stvaranje nečeg dobrog. Naša država je prošla kroz dvije revolucije; i dalje su prisutni veliki problemi kao što je korupcija, ali se vidi napredak. Ne živimo više u autoritarnom režimu, civilno društvo jača i postoje ljudi koje nije strah da se bore za nešto dobro. Prvi znak promjene bio je osmomartovski marš, prvi put da je 400 ljudi na jednom mjestu dijelilo ideju tolerancije i ljubavi.

Prva revolucija o kojoj govori ovaj kirgistanski novinar desila se 2005.
On kaže da je Kirgistan vrlo sličan Bosni i Hercegovini prvenstveno zato što dijelimo naslijeđe komunizma, a druga sličnost je struktura stanovništva jer većinu čine kulturološki muslimani, a osim njih tu su i ateisti i kršćani. Za razliku od susjednih država Uzbekistana, Tadžikistana, Turkmenistana čiji su komunistički lideri nastavili biti predsjednici u prelaznom periodu u demokratski sistem, to nije slučaj u Kirgistanu. Prvi predsjednik je ispoštovao propise o pluralizmu unutar partijskih struktura, otvorenom tržištu, zatim o radu i djelovanju nevladinih udruga, organizacija za ljudska prava i sl.

Takvo stanje je bilo 1990-ih. Međutim, situacija se počela mijenjati kad su njegova djeca preuzela vlast. Dvoje njegove djece su dobili parlamentarne izbore i to je bio jedan od razloga zašto su ljudi pokrenuli proteste. Revolucija ne mijenja ništa, ali je neophodna i neizbježna kako bi se promjena desila nakon revolucije.

Razvoj događaja nakon prve revolucije bio je takav da su se građani i građanke opustili, a predsjednik je od vlade napravio mafijsku strukturu čija je pohlepa bila bez premca, a najbolji primjer donošenja suludih propisa koji su im donosili više novca je uvođenje poreza na telefonske pozive.

Prva revolucija nije bila nasilna za razliku od druge koja je bila zaista krvava. Imali smo ljude koji su umirali na ulicama, poslije smo imali etnički konflikt na jugu države i jedna od hipoteza je da je prvi predsjednik isprovocirao taj konflikt. Katastrofalnu situaciju je iskoristio kako bi novac iznio iz države. Morali smo puno da obnavljamo i te godine su zaista bile teške, ali istovremeno i godine kada su se desile značajne reforme.

Promjene koje su revolucije donijele jesu zakoni da predsjednik može biti izabran maksimalno na 6 godina, da su izbori postali transparentni itd. Iako vlast i dalje pokušava pronaći načine kako da manipuliše rezultatima izbora, sada to rade puno opreznije.

Bektour Iskender kaže da turisti koji dolaze u Kirgistan trebaju vidjeti Biškek, iako vizuelno nije zanimljiv grad ljudima koji su rođeni u višim socijalističkim državama jer je pun brutalističke arhitekture sovjetskog stila, ali nesumnjivo je egzotičan ljudima iz Evrope jer je to neobično za jedan azijski grad.

Biškek postaje hipi mjesto, postaje urbano mjesto i zapravo je vrlo cool na svoj način.

Razgovorao: Denis Hadžić Gigo
Sa engleskog jezika prevela: Aldijana Okerić Nana


Denis Gigo Hadžić
Denis Hadžić Gigo je novinar i voditelj u Omladinskom programu BHRT-a od 2012. godine. Autor je i voditelj magazina za mlade ''Čuj BiH'', a kreator je i standardne rubrike Draga mama koja je dio OP-a od 2013. g. 'Čuj BiH' počinje sa - Sretan vam život, a 'Draga mama' završava riječima - Nek' je živa glava'.