Nedjeljna kritika Mirze Skenderagića: “Borat 2”
„My life is nice, NOT!“, replika je koju izgovara filmski „junak“ Borat Sagdiyev, dok razbija kamenje na kazahstanskom „golom otoku“ i tako parodirajući vlastitu sudbinu, otvara sequel naslova Borat: Naknadni filmofilm, urnebesne političke satire o svome novom životnom putovanju u SAD i bolno urnebesnom susretu sa američkom kulturom. Naravno tome prethodi i čuveni „kazahstanski“ pozdrav „Jagshemash?“ što je, zapravo, fonetska transkripcija poljskog pozdrava: „kako ste?“, a početak Boratove „tužne“ životne priče ponovno prati i tradicionalna balkanska romska pjesma „Ederlezi“, a sve u ime „Kazahstanskog Ministarstva informacija“. U identičnom fikcionalno-karikaturalnom ozračju lažnog Kazahstana, autor Sacha Baron Cohen nastavlja tamo gdje je stao sa naslovom Borat: učenje o amerika kultura za boljitak veličanstveno država Kazahstan iz 2006. godine, zbog kojeg je sada postao državni neprijatelj broj 1. i uz pomoć reditelja Jasona Wolinera započinje svoje novo manipulativno-dokumentarističko flmsko putovanje u Ameriku, sa lažnim brkovima i „stvarnim“ Amerikancima i novim prelomnim političko-historijskim trenutkom u svijetu – Predsjedničkim izborima u SAD-u.
Dakle, nakon komičarskog debija u TV showu Da Ali G Show (2000), izrazito uspješnih filmskih ostvarenja Borat (2006), Bruno (2009) i Diktator (2012), u kojima se zarad uvjerljivosti prikaza života u savremenom američkom društvu apsolutno odriče pojma „politička korektnost“, i televizijskog serijala Who is America? iz 2018. godine u kojem otvoreno i adresirano ismijava američku aktuelnu političku scenu sa Donaldom Trumpom i Republikancima na vrhu te ponovno ukazujući na društvene anomalije u SAD-u, kao što su: rasizam, seksizam, homofobija, nametnuti strah od terorizma i bezuslovna mržnja prema muslimanima, nasilje, konstantna potreba za posjedovanjem oružja, opsesija slavom te nepresušna žudnja za novcem, vratio se jedan od najbrutalnijih i najvažnijih političkih satiričara današnjice, Sacha Baron Cohen, i to kao svoj najoriginalniji flmski alter-ego – Borat Sagdiyev.
„Sada glasajte! Ili ćete biti pogubljeni“
Ono što je Cohen najavio u prvoj i za sada jedinoj sezoni serije Who is America?, koju otvara spajanjem isječaka historijskih predsjedničkih govora, Johna Kennedyja, Ronalda Reagana i Franklina Roosevelta te arhivskih snimaka Armstrongovog „skakutanja“ na Mjesecu i slavnih trenutaka američkog baseballa u kojem ljudi različitih rasa igraju ravnopravno, sa „Amerikom danas“ i snimkom Trumpove „imitacije“ novinara koji zbog bolesti zglobova ne može micati rukama, sada nastavlja kao Borat u direktnom obračunu sa američkom vlasti. Svoj autorsko-politički cilj sprječavanja Donalda Trumpa da izbori drugi predsjednički mandat, Cohen potvrđuje u završenom telopu kada rječnikom svoga zločinačkog premijera, poziva gledatelje da „glasaju ili će biti pogubljeni“. Naravno, Cohen to ponovno radi na sebi svojstven način i za razliku od recimo reditelja Michaela Moora koji je u naslovu Fahrenheit 9/11(2004) pokušao „raskrinkati“ Georgea W. Busha i tako promijeniti tok izbora, Cohen koristi glavne slabosti političkih negativaca u svome filmu te se u Ameriku vraća kako bi potpredsjedniku Mikeu Penceu, a zatim i Trumpovom advokatu i bivšem njujorškom gradonačelniku Rudolphu Giulianiju darovao svoju kćerku Tutar koju igra talentovana Bugarka Marija Bakalova, jer su američki moćnici slabi na mlade žene. Njega u Ameriku šalje „kazahstanski“ premijer Nazarbayev (Dani Popescu) kako bi ga pridružio odabranom Trampovom društvu „svjetskih opakih lidera“ koje čine Putin, Kim Jong-un i „Kenneth West“. Moore nije uspio, a da li će Cohenova urnebesna politička satira utjecati na ishod američkih predsjedničkih izbora, nije od presudne važnosti za vrijednost samog filma, jer ako Cohen kao građanin svijeta želi da svrgne Trumpa, primarna namjera „Borata“ kao filmskog djela jeste da kreira još jednu sliku društveno-političke američke stvarnosti čiji je DNK nepromjenjiv, a koja je čak i gora, radikalnija i agresivnija nego li je bila prije 14 godina kada je predstavljena prva Boratova „američka avantura“. U toj stvarnosti i dalje postoji savjetnica koja podučava mlade djevojke kako postati „sugar baby“, Borat legalno kupuje kavez za svoju kćerku, a zatim u privatnoj ordinaciji dogovora plastičnu operaciju grudi za 15-godišnju Tutar… Dakle, Cohen ili Borat, prikazu savremenog američkog društva pristupa „zamjenom uloga“, odnosno kreirajući narativ u kojem je Barack Obama „zli čovjek koji je bio protiv svih američkih vrijednosti“, a McDonald Trump „čudesno premijersko ime“, a u kojem se glavni lik od okorjelog Trumpovog pristalice, rasiste i homofoba, mijenja i postaje brižni roditelj koji spašava svoju kćerku iz ruku pohotnog političkog moćnika.
Lažni brkovi i stvarni Amerikanci
Glavna tačka cjelokupnog Cohenovog autorskog koncepta počiva na sjedinjenju izmišljenog i stvarnog, do te mjere da je njihovo razdvajanje te međusobno razlikovanje postalo besmisleno. Dakle, Cohen kreira krajnje fikcionalni okvir sa izmišljenim karikaturalnim likom koji iz lažnog Kazahstana dolazi u stvarnu Ameriku, gdje stvarne Amerikance smješta u dokumentarističke narative i do srži ogoljeva apsurdnost njihove prirode. Naravno, on to radi manipulišući sa „likovima“ koji se pojavljuju u filmu, pa je tako u slučaju nastavka „Borata“, stvarnu dadilju Jean Jones iz Oklahome, „prevario“ da snima film o djeci-mladenkama, dok je učesnicima morbidne scene bala u kojoj Borat i Tutar izvode ples „mjesečeve krvi“, plaćeno po stotinu dolara, kako im je rečeno, za statiranje u filmu o južnjačkom plesu. Također, Cohen je kao Borat zaista živio određeni period sa dvojicom pristalica Qanon desičarske teorije zavjere, sa kojima je tokom izolacije zbog pandemije koronovirusa napisao pjesmu: „Obama je bio izdajica. On mrzi Ameriku. Njemu je mjesto u zatvoru. Ne lažem. Ne šalim se. Korona je prevara liberala. Obami, šta ćemo da radimo? Ubrizgajmo mu vuhansku gripu…“
Šta je istinito?
Najvažniji segmenti filma, ipak, jesu dvije scene u kojima je postavljeno ključno ontološko pitanje: šta je istinito?, i u kojima konačno nestaje granica između glumca Cohena i lika Borata. Scena apsurdne jezovitosti u kojoj Cohen ulazi u hotel kao KKKlanovac, jer kao Borat ne bi mogao prevariti obezbjeđenje, da bi se zatim nakon pet sati skrivanja u toaletu, prerušen u Donalda Trumpa i sa djevojkom na ramenu, pojavio na skupu na kojem je Mike Pence držao govor i minorizirao početak pandemije koronavirusa, a sve kako bi američkom potpredsjedniku uručio „poklon“ – mladu djevojku. Kao i cijeli film, i ova scena je snimljena u apsolutnoj tajnosti, te su čak svojevremeno i američki mediji izvještavali o „upadu“ prerušenog Donalda Trumpa, ne znajuči da je riječ o poznatom reditelju i glumcu, što Cohenovovom fikcionalnom dokumentarizmu dodaje još jednu ulogu, onu medijsku, u kojoj Borat i svi ostali izmišljeni „junaci“ ovoga komičara, također postoje i nastavljaju svoj život poput istinito-lažnih holivudskih zvijezda. I, na koncu, ona konačna, najistinitija i najopasnija scena, u kojoj 76-godišnji Rudy Giuliani, generalni advokat predsjednika Donalda Trumpa, nakon kratkog intervjua sa Tutar, prerušenom u zanosnu plavokosu desničarsku novinarku, pristaje sa njom otići u susjednu hotelsku sobu, gdje, nadajući se seksu, a prividno popravljajući hlače, poseže rukom prema svojim intimnim dijelovima tijela. U tom trenutku, koji je Giuliani poslije pravdao „utrpavanjem košulje u hlače“, u sobu upada Borat, ovaj put prerušen u mušku prostitutku, uzvikujući: „Ona ima 15 godina. Prestara je za tebe. Ona mi je kćerka. Molim te, uzmi mene.“ U jednom trenutku, šokirani Giuliani uzvikne: „Zašto si tako obučen?“, što postavlja ključno pitanje, da li je Giuliani prepoznao Borata ili Cohena, obučenog u prostitutku, s obzirom da Cohen nije napustio lik Borata u sobi, da i dalje priča u „njegovom“ jeziku. Šta je, onda, istinito u ovoj sceni? Istinita je bit, a to je u ovome slučaju Giulianova „ruka u hlačama“ koja savršeno demonstrira stvarnu sliku o aktuelnoj političkoj stvarnosti u Americi, koja počinje od ovakvih pojedinačnih seksualnih skandala i vodi do ozloglašenog Jeffreyja Epsteina i lanca dječije prostitucije.
Nastavak lošiji od originala… Not!
U konačnici, Borat: Naknadni filmofilm: Dostava čudesnog mita američkom režimu za ponovnu korist nekoć slavnoj naciji Kazahstana jeste ipak, manje duhovit, u većini lažan i znatno politički korektniji nego li originial… NOT! Naime, kao i većina filmskih nastavaka i ovaj je olako obilježen kao „lošiji“ od originala, ali to zaista nije slučaj sa Boratovom „drugom šansom“. Ostvarenju Borat: Naknadni filmofilm se svakako može zamjeriti nasilno smještanje u političku i društvenu aktuelnost, zbog čega ovaj film svoju apsolutnu vrijednost dostiže samo u sadašnjem trenutku pandemije koronavirusa i vladavine Donalda Trumpa i on zasigurno neće neprimijetno stariti kao original. Ipak, kao fikcija koja traga za istinom, „Borat“ se morao osvrnuti na pandemiju i ponuditi svoju verziju njenog nastanka, poigravanjem s fake newsom i ustaljenim holivudskim dramaturškim preokretom, a ironizirajući najzastupljeniju teoriju zavjere o „podmetnutom virusu“, u koju i dalje vjeruje veliki dio američke populacije. Također, otvorenije nego li i jedno Cohenovo prethodno filmsko i televizijsko djelo, „Naknadni Borat“ napušta okvire filmskoga svijeta i otvoreno postaje dijelom predizborne kampanje, što je za ovakvu društveno-angažovanu političku satiru koja bizarnim, banalnim i odvratnim humorom želi prodrmati moralno zalutalu naciju, najveći uspjeh i nešto što „stvarni“ Michael Moore nikada nije uspio postići.
