Povodom sto godina rada bijeljinske Gimnazije „Filip Višnjić“, završena je monografija koja je na više od tri stotine stranica prikazala istorijat ove škole. Nakon što je prošle godine obilježen značajan jubilej ove škole, Monografija je u oktobru 2020. ugledala svjetlost dana.
Pripremila Danka Zakić, novinarka OP-a.
Monografija bijeljinske Gimnazije „Filip Višnjić“ pod nazivom „U vijeku svjetlosti“ bilježi stogodišnji život škole i sva značajnija dešavanja u školi u periodu od sto godina. Gimnazija je počela sa radom 1919. godine u prostorijama današnje Osnovne škole „Sveti Sava“, a 1978. godine preselila se u novu zgradu u Račanskoj ulici, gdje se i danas nalazi. Monografije Gimnazije objavljivane su i povodom 60 i 80 godina rada ove škole, a ova, treća po redu, napisana povodom sto godina bijeljinske Gimnazije, kako autori kažu, ne predstavlja samo puki pregled statističkih podataka. U oktobru ove godine, organizovana je promocija Monografije „U vijeku svjetlosti“ čiji su urednici profesori Srpskog jezika i književnosti u Gimnaziji Valentina Vidaković i Karmela Rakić. Profesor Vidaković kaže da je rad na ovoj Monografiji trajao tri godine.
“Kada se osvrnem i pogledam prethodne tri godine – one su zaista obilježene radom na ovoj knjizi. Brojni su bili izazovi sa kojima smo se suočili, brojne su bile prepreke koje je bilo neophodno savladati, ali sam izuzetno ponosna i zadovoljna zbog činjenice da smo, prvenstveno koleginica Karmela Rakić i ja uspjele da im odolimo, uspjele da ih prevaziđemo. Za mene kao jednog od autora, najveći izazov je bila činjenica da su već dvije knjige napisane o istoriji ove škole, bilo je neophodno napisati treću, novu. Drugi izazov je bila činjenica da smo željeli da proširimo korpus dokumentarne građe koji nam je bio neophodan da napišemo kvalitetnu knjigu, a treći izazov krio se u činjenici da je bilo neophodno zauzeti određeni kritički stav prema svemu što smo pročitali, svemu onome što smo znali i otkrili. Da taj stav ne bude ni na koji način ideološki obojen.”
Pandemija virusa korona autore i urednike nije spriječila da dovrše posao sakupljanja građe, analize dokumenata i iščitavanje tekstova i da objave knjigu na kojoj su vrijedno radili duži period. Vidaković je izuzetno zadovoljna što je bijeljinska Gimnaziija ne samo dobila treću Monografiju, već je dobila Monografiju koja je pokupila mnogo lijepih riječi od strane njenih recenzenata.
“Dragocjen komentar koji je došao od jednog od recenzenata, a riječ je o dramskoj spisateljici Mileni Milji Bogavac umjetnici koja nije odrasla u Bijeljini, nije završila bijeljinsku Gimnaziju i mislim da je ona na zaista jedan hladan i objetivan način pročitala tu knjigu i da je u svojoj recenziji naglasila onaj trud uložen u pisanje ove knjige nazvavši naš rad na ovoj knjizi herojskim poslom. To su sve razlozi zbog kojih se osjećam izuzetno zadovoljno, mirno i ponosno, zato što znam da smo zaista uradile dobar posao.”
Na Monografiji je radila petočlana redakcija, koju pored Rakićeve i Vidakovićeve čine i Tanja Lazić, kustos Muzeja „Semberija”, profesor Dimitrije Ćeranić sa Pravnog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu, kao i Dobrila Đukanović profesor istorije i bivši direktor bijeljinske Gimnazije. Profesor Rakić ističe da je ova Monografija ustvari praćenje života učenika i profesora bijeljinske Gimnazije.
“Iza nas je jedan veoma naporan dugogodišnji rad koji je urodio jednom rekla bih lijepom i vrijednom knjigom, ne samo kad je u pitanju naša škola, već i naša zajednica uopšte. Mislim da je knjiga dodatno vrijedna zbog toga što u Bijeljini ne možemo da se pohvalimo naročito često nekim izdavačkim poduhvatima, naročito ne ozbiljnijim poduhvatima monografskog tipa kao što je ova knjiga koju imamo pred sobom. Mi smo to ispratili kroz prizmu života naših učenika i naših profesora koji su obilježili rad i jedno vrijeme. Trudili se da pronađemo ono što je bilo najbolje u radu škole, trudili se da školu predstavimo kao jedan svetionik i otuda naslov „U vijeku svjetlosti“ sa podnaslovom „Stoljeće bijeljinske Gimnazije“, jer zaista razumijevamo da je ova škola kao jedno od prvih škola u gradu koja je otvorena zaista bila neka vodilja, neka luča u mraku neke učmalosti u vremenu kada je nastala.”
Kroz ovu školu je dosad prošlo nešto manje od 10.000 učenika i profesori vole da razmišljaju na način da je Gimnazija učenicima bila i jeste važna, jer im je život usmjerila na stranu na koju možda ne bi da nisu bili učenici bijeljinske Gimnazije, s obzirom da je iznjedrila veliki broj značajnih imena u akademskom svijetu.
