Za razliku od političara, koji i trideset godina nakon rata koji pamte, prijete novim podjelama Bosne i Hercegovine iz koje se odlazak zbog straha i malih plaća nedovoljnih za život pretvorio u egzodus, članice Kazališta mladih “Korifej” iz Nove Bile performansom pod nazivom „Ostajte ovdje“ upozoravaju i traže pravo na život. Djeca rođena nakon rata, zajedno s dramaturginjom Anelom Križanac odraslima poručuju: hoćemo da živimo u miru i zajedno.
Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj i više od četvrt stoljeća nakon posljednjeg rata svakodnevica je zveckanje oružjem i prijetnje podjelom teritorije. A na toj teritoriji svaki dan je sve manje ljudi. Oni, ma kako se zvali, odlaze za nekim boljim životom. A najviše odlaze upravo mladi. Bosanskohercegovačka djeca, umjesto bezbrižnog djetinjstva, žive u strahu, ostajući svakodnevno bez rodbine i prijatelja, na šta upozorava i Anja.
„Svaki dan je sve manje djece u ovoj državi“.
Anamarija je još jedno dijete koje je već u djetinjstvo spoznalo tužnu realnost.
„Više imam obitelji u Njemačkoj nego ovdje“.
Upravo su one odlučile progovoriti sa teatarske pozornice. Koristile su moćnim jezikom simbola, pojašnjavajući svima nama, a posebno onima koji, umjesto da grade, zajedno sa svojim pomagačima razaraju ovu zemlju iz koje se više ne odlazi, nego bježi, svu pogubnost takvih politika. Autorica performansa Anela Križanac ističe glavnu poruku.
„Trganje zastave je trganje nas samih, otkidanje komada svih nas i tako raskomadani moramo naći snage da se ponovo ujedinimo“.
I umjesto odraslih, zbog kojih se bježi, ova djeca onom malom broju nas koji smo još tu poručuju: ostajte ovdje. Poručuju da gradimo zemlju u kojoj ćemo radoostati ili rado se vratiti. Umjestvo crne svakodnevnice žele u ljudima probuditi dobrotu i razumijevanje.
