Međunarodni dan mladih ponovno je iznjedrio goruće teme u BiH: nezaposlenost, nesigurnost na radnom mjestu, loš kvalitet obrazovanja i nepovjerenje u institucije vlasti. U mnogim bh. gradovima je stanje s mladima poprilično slično, ako ne i isto. Grad Tuzla je jedan od svjetlijih primjera gdje su inicijative za ostanak mladih, barem formalno, vidljive.
Pripremio Matija Krivošić, novinar OP-a.
Strategijom prema mladima grada Tuzla predviđen do 2024. godine, Zlatan Muratović, ministar kulture, sporta i mladih Tuzlanskog kantona, vjeruje da će se time unaprijediti položaj mladih u Tuzli, ali i BiH.
„Mi smo evo pokušali različitim aktivnostima u prvom redu donošenja strategije o mladima, koja je deset godina bila negdje u zapećku, nakon donošenja zakona o mladima FBiH uspjeli smo ipak početkom godine na Skupštini, usvojiti jednoglasno strategiju i mislim da su i iz zakonodavne, i naravno izvršne vlasti, shvatili da su mladi jedan od najvećih prioriteta naše države.“
Potpisivanjem memoranduma o partnerskom razumijevanju i strateškoj saradnji između Ministarstva za kulturu, sport i mlade Tuzlanskog kantona i Fondacije tuzlanske zajednice potaknut će mlade na ostanak, dodaje Jasna Jašarević, direktorica Fondacije tuzlanske zajednice.
„Potrebno je da ta saradnja sa javnim sektorom bude jača i bolja da bi mi koordiniranim akcijama, ustvari mogli mladima ponuditi nešto više, da se mladi zaista odluče da ostanu ovdje.“
Sistemskim poboljšanjem socioekonomske i političke situacije, možemo očekivati da će što više mladih ostati u našoj zemlji, govori Mirza Mujezinović, koordinator programa Omladinske banke pri Fondaciji tuzlanske zajednice.
„Ako uzmemo u obzir istraživanje koje je objavio Institut za razvoj mladih KULT, da 50 odsto mladih ljudi želi da napusti prostor BiH to je alarmantan podatak. Ja u što iskreno vjerujem i nadam se, to je ustvari poboljšanje i pružanje nade mladim ljudima, ne samo sa područja Tuzlanskog kantona nego i u BiH, da postoje organizacije, da postoje vladine ustanove, koje se stvarno brinu za potrebe mladih. Ja kao mlada osoba itekako želim da ostanem na području BiH jer smatram da se predanim radom, znanjem, učenjem, može doprinijeti razvoju i poboljšanju same situacije.“
Slično stanje s mladima se nalazi i u Mostaru, što potvrđuje i naša sagovornica za OP, Iva Ivanković, omladinska radnica pri PRONI omladinskom klubu.
„Ja kao mlada osoba osjećam se nedefinirano. Nekako u isto vrijeme uživam u svom životu i što radim kao omladinska radnica. Mislim da imam tu neku privilegiju, u tome da mogu da radim sa mladima i vidjeti nekako kako se razvijaju. Mislim da je to najljepši dio svega toga, ali i u isto vrijeme imam i tu opasku: Mlada osoba, kao omladinska radnica, a moj posao nije priznat, nema ga na papiru ni u zakonu.“
Poražavajući podaci sa navedenih anketa nisu uopšte optimistični za budućnost Bosne i Hercegovine. Jedina opcija ostaje kolektiv obrazovanih i kreativnih mladih ljudi, koji su spremni ostati u svojoj domovini, kako bi sutra, na isti način sarađivali zajedno za napredak zemlje.
