Dnevni centar za djecu u riziku pri Centru za socijalni rad u Bijeljini protekle sedmice obilježio je osam godina postojanja i iskoristio priliku da se zahvali svima onima koji su im pomogli da djeci, kojoj je to potrebno, pruže različite aktivnosti i mjesto sa radno-okupacionom terapijom.

Prije osam godina, bijeljinski Centar za socijalni rad došao je na ideju da u Gradu Bijeljina napravi Dnevni centar za djecu u riziku jer se pojavila određena populacija djece koja nisu mogla da savladavaju određene aktivnosti u školi i vannastavne aktivnosti. Nevena Jovanović, rukovodilac centra, ističe da su zahvalni brojnim saradnicima i prijateljima koji su im pomogli da unaprijede kvaliteta usluga rada Dnevnog centra za djecu u riziku.

“Dnevni centar za djecu u riziku je otvoren prije osam godina u mjesecu aprilu. Mi smo iskoristili ovaj mjesec da se zahvalimo svim našim prijateljima na ovakav način. Htjeli smo da im se odužimo za sve ove godine saradnje i prijateljstva, što su ovdje uz nas, uz našu djecu, što nam pružaju podršku i pomažu unapređenju kvaliteta usluga rada Dnevnog centra za djecu o riziku. Mi trenutno u Dnevnom centru imamo sve veći i veći broj djece. Zaključeno sa prošlom godinom, Godišnjim izvještajem za 2023. godinu, ta brojka je bila 56, znači 56 aktivnih korisnika Dnevnog centra za djecu u riziku. Trenutno u Dnevnom centru za djecu u riziku, uzimajući u obzir zaključno mjesec april, imamo 47 korisnika, aktivnih, koji svakodnevno posjećuju i koriste usluge Dnevnog centra. Malo nam je prostor problem, nadam se proširenju prostornih kapaciteta, ali tu smo, da budemo uz njih, da im pružimo podršku i, zahvaljujući, svim ovim ljudima, to uspijevamo veliki niz godina.”

Predstavnici Dnevnog centra su pripremili i kratak film kojim su se osvrnuli na sve ono što su prošli i proživjeli ovih osam godina.

“Bilo je tu i nekih lijepih i manje lijepih trenutaka, ali bitan je pristup. Jednostavno, kad se radi sa njima, to ne može biti neki formalan šablonski rad… svašta se proživi, prođe kroz taj rad. Meni je najveći podstrek u radu to što oni Dnevni centar smatraju svojom kućom i što oni uvijek tu rado dolaze, čak i kada prerastu naše usluge, rado se vraćaju, dođu da nas obiđu. Mislim da je to dovoljno, da se kaže, vezano za sav rad kod nas. U Dnevnom centru imamo veliki broj aktivnosti i usluga. Od skoro smo formirali svoju baštu gdje se djeca kroz radno-okupacionu terapiju, siju, sade, osvaruju taj živi kontakt sa zemljom. Takođe, imamo kreativne aktivnosti, radno-okupacione, sportske, većina njih je po prvi put sa nama posjetila bazen, Eko kamp, otišlo na izlet… imamo psihologa, pedagoga koji rade sa djecom, pružamo savjetodavnu podrške kroz različite tretmane, da li grupne, da li individualne… Tako da nekako sve obuhvatno, mnogo je aktivnosti, ali mnogo je i djeca i svi su različiti. Pokrivamo, za sada, sve te njihove želje, potrebe i tu smo im kao podrška.”

Porazna činjenica je da je u Bijeljini sve više djece sa problematičnim ponašanjem.

“U Bijeljini je sve više djece sa problemima u ponašanju, bar je to informacija koju nam škola često šalje. Iskreno, ja bih voljela kad bismo imali veći prostor da možemo da pomognemo što više djece da savladaju i prebrode te situacije, svoje probleme i društveno neprihvatljivo ponašanje, ali eto, koliki nam je kapacitet, toliko pomažemo djeci.”

Jovanović, na kraju, još jednom ističe da im je najdraže kada korisnici prerastu usluge, ali ipak dođu da ih posjete, druže se s njima i tako pokažu koliko im je boravak u Dnevnom centru značio u životu.


Danka Zakić

Završila prvi i drugi stepen Ekonomskog fakulteta u rodnoj Bijeljini, a sticajem okolnosti kao master ekonomije počela da radi kao novinar i, sa skoro 30 godina, shvatila da je to nešto u čemu se pronalazi – rad na terenu i sa ljudima, a ne osam sati druženja sa ciframa. Bivši odbojkaš, ljubitelj pisane riječi i izražavanja unutrašnjih osjećaja i misli kroz pisanje, a istovremeno zaljubljenik u muziku i fotografiju. Obzirom na ljubav prema novinarskom poslu i fotografiji, rad bez radnog vremena je nešto što ne može da padne teško, jer je potrebno u svakom momentu pronaći nešto što drži pažnju i pruža relaksaciju i zadovoljstvo u poslu.