Faris Rizvić je osamnaestogodišnji kreativac u svijetu kamere i filma. Ovaj mladić poznat je široj sarajevskoj omladini sa inovativnim idejama u svojoj oblasti. Sa njim smo razgovarali o fotografijiama, faktorima kvalitnih umjetničkih izražaja i ambicijama koje planira dostići.

OP: Farise, ti si jedan od mnogobrojnih sarajevskih fotografa. Ono što tebe čini specifičnim u odnosu na druge, jeste to što si iznimno mlad, ako te uporedimo sa mnogo starijim kolegama. Kako si se našao u tom svijetu objektiva i kamera? Kakvi su bili tvoji počeci?

Faris: „Kao mali sam uvijek volio da fotografišem i uvijek su mi bile interesantne fotografije, ali također sam volio da isprobavam neke nove stvari. Imao sam tih nekih hobija koje sam započinjao, ali fotografiji sam se uvijek vraćao. Uvijek mi je fotografija i bila najprivlačnija.“

OP: Ti si neko ko ima višegodišnje iskustvo u forografisanju, koji su najčešći stereotipi kod ljudi prema fotografima sa kojima si se susreo?

Faris: „Nisu to baš stereotipi, ali ono što zamjeram jesu velika očekivanja od fotografa. Očekuju da će sve biti gotovo u sekundi, da će to biti savršeno, da će to biti gotovo čim se oni vrate kući. Imaju velika očekivanja, da za što manje novca, što veće rezultate dobiju i to hollywoodske rezultate, ali to jednostavno nije moguće.“

OP: Zbog čega si odlučio da napraviš iskorak i odeš u svijet snimanja videa i jesi li se navikao?

Faris: „Video i videomontaža i produkcija su mi uvijek bile privlačnije od fotografije i njima sam se primarno bavio prije fotografije. Ali u fotografiji sam se nekako najviše pronašao i odlučio sam da je vrijeme da se vratim tim korijenima, jer su mi i tu bitno svladavanje vještina, uz fotografiju. Uključio sam se u što više takvih programa i vraćam se.“

OP: Po tvojem mišljenju, šta neko ko želi da bude uspješan kamerman, fotograf ili snimatelj mora imati pored naravno kvalitetne i vjerujem skupocjene opreme?

Faris: „Najbitnija stvar koju bih rekao i spomenuo je definitivno želja i motivacija da radi. Nije bitno ni koliko znanje imate ni koju opremu imate, dok ste voljni da učite i dobijate nova iskustva. Onda će vam se, sve što ste i zamislili, ostvariti.“

OP: Jesu li editovanje i slika i videa jedan totalno drugačiji nivo u odnosu na snimanje i fotografisanje?

Faris: „Apsolutno. Editovanje fotografija mi je terapeutsko iskustvo i volim uređivati fotografije. Stavim neku muziku i bez puno razmišljanja to radim i odmaram se uz to. Međutim, video produkcija zahtijeva više razmišljanja, rezova, muzike, cjelokupnog koncepta i produkcija mnogo mnogo duže traje.“

OP: Koliko je važno da jedan fotograf, snimatelj ili kamerman iznova i iznova razvija znanje u svojoj oblasti?

Faris: „Veoma je bitno, koliko god mislite da nešto znate, nešto novo možete naučiti. Sa iskustvom, projektima i radom uvijek ćete nešto novo saznati. Bitno je da se upuštate i u te nove prilike.“

OP: Kakvi su tvoji planovi za budućnost? Spremaju li se neki novi projekti?

Faris: „Naravno, imam nekoliko projekata na repertoaru. Jedan od kojih vodim trenutno, o tome će se saznati za nekoliko mjeseci kada to bude gotovo. Sada sam u preprodukciji tog velikog projekta.“

Faris je naglasio i to da je prvi korak najteži ali da je to svejedno korak ispred svih onih koji ne pokušavaju. Kako kaže furajte svoj fazon i sve će vam se vratiti. Internet nudi mnogobrojne kurseve i tečajeve za sve nivoe od fotografa, od početnika do onih iskusnijih i prekaljenih fotografa. Ako osjetite da bi se mogli pronaći u tome, sve što trebate imati je pristojan fotoaparat, malo znanja i mnogo mašte.