U čast 40. jubileja Olimpijskih igara u Sarajevu, EXIT, zajedno sa sarajevskom organizacijom Garden of Dreams, nam donosi najnoviji dodatak svojoj festivalskoj porodici – Unity84 Festival! Jedan od headlinera festivala je legendarni britanski DJ, Lee Burridge, s kojim smo razgovarali, ekskluzivno za OP!
Lee, dobrodošao u Sarajevo! Nadamo se da si uzbuđen jednako kao i mi! Šta očekuješ od svog nastupa?
Zdravo! Jako sam sretan što ću vam se pridružiti u proslavi četrdesetogodišnjice. Očekujem mnogo osmijeha, a možda i nekog skijaškog skakača iznad plesnog podija. Da li je to moguće organizirati?
Da li si čuo za neke bh. izvođače? Da li si primijetio nekog posebnog? Ko je to i zašto?
Nije li Solomun Bosanac? Mislim, jedan od najvećih je upravo odavde! Nažalost, nisam tako često dolazio u BiH, pa je moje znanje užasno. Molim vas da me naučite i ne osuđujete!
Ljetna turneja All Day I Dream je iza tebe. Možeš li nam reći malo više o inspiraciji i evoluciji iza turneje? Šta su obožavatelji mogli očekivati?
Namjera iza All Day I Dream je svake godine ista. To je jedan mali kutak dance muzike, gdje naša gostoljubiva zajednica provodi sjajna popodneva i večeri sa velikim osmijehom na licu. Namjera mi je uvijek staviti osmijeha na lica ljudi. Muzika na nastupima je posebno emotivna. Ponekad zvuk ima mali dublji groove u odnosu na druge muzičke žanrove, ali isto tako često poludimo na plesnom podiju. Nazvao bih to jednim putovanjem! Negdje 2009. godine, primijetio sam da mi neke stvari nedostaju na partijima na kojima sam bio ili svirao. Procenat djevojaka na tim zabavama je bio značajno izvan ravnoteže, svi su bili u istim, crnim majicama, u jako zatamnjenim prostorima, s metalnim lupanjem i stroboskopima. Nije da imam neki problem s tim, naprotiv, volio sam to, ali osjećao sam potrebu unijeti malo više ženske energije kako bih uravnotežio cijelo iskustvo. To se odnosilo i na samu muziku. Oduvijek sam uživao kada mi se od neke trake naježe ruke i vrat. Taj osjećaj je na neki način nestao. Odlučio sam nešto poduzeti umjesto da čekam do to neko uradi umjesto mene, pa je tako rođena ideja All Day I Dream. Osnove su s vremenom ostale iste. Divna muzika. Ljubazna, raznolika i gostoljubiva zajednica. Muzičko putovanje u suton. Ovaj posljednji dio je jako važan. Svaki nastup posmatram kao svojevrsno putovanje. Energija svakog od umjetnika se međusobno nadopunjava i priča jednu zajedničku priču. Kada sviram na drugim nastupima izvan All Day I Dream koncepta, često istražujem i drugačije vibracije. Provlači se ista ideja ali nastojim ubaciti i malo tvrđe trake također. Ipak, uvijek se trudim ispričati priču kroz muziku.
Mnogo drugih umjetnika ti se pridružilo tijekom turneje. S kim si se naročito radovao dijeliti booth?
Ne bih mogao odabrati favorita jer ih sve volim, no bilo je nekoliko novih ove godine kao što si Curol and Sinca ali i nekih sjajnih povratnika kao što su Facundo Mohrr, Lost Desert, Tim Green, Matthew Dekay, S.A.M i Sebastien Leger.
Nastupao si na najvećim festivalima širom svijeta. Na koji način bi uporedio nastupe na festivalima u odnosu na atmosferu u manjim, intimnijim klubovima?
Velika je razlika biti dijelom jednog zajedničkog osjećaja i povezati se publikom na jednoj dubljoj razini u odnosu na nastup na velikoj sceni, ispred ogromnog videozida, na kojem se moja luda, ćelava glava njiše u ritmu muzike. Sigurno je snažniji osjećaj povezanosti s publikom u manjim klubovima, ali oba okruženja su na svoj način sjajna.
Šta misliš o primjeni tehnologije na nastupima? Treba li ograničiti njeno korištenje? Da li misliš da pretjerano korištenje oduzima mnogo od doživljaja muzike?
Ovisi o tehnologiji. Mobiteli oduzimaju mnogo neposrednosti i mogu odvlačiti pažnju, ali istovremeno omogućavaju da sa svijetom podijelimo djelić onog što se dešava. Sync dugme na CDJ-u može ulijeniti izvođače, ali isto tako nam omogućavaju neprimjetno miksati dvije trake i potaknuti našu kreativnost. Mislim da ljudi ograničavaju sami sebe, ali sve je to u redu.
Šta je po tvom mišljenju potrebno za uspjeh i koliko je teško da neki pojedinac danas bude primijećen?
Vjera u sebe i strpljenje. U svijetu smo konkurencije, ali ako zaista vjeruješ u sebe i predano radiš, možeš istovremeno uživati u cijelom iskustvu. Čak i u neuspjesima, jer su uspjesi koji potom slijede još bolji.
Ko su po tebi danas najveće zvijezde? Šta ih karakterizira?
Trenutno, mnogo više ljudi koji su odrasli s društvenim mrežama žive svoj najveći uspjeh. Ono što ih karakterizira je da znaju kako doprijeti i do publike koji nije izravno ispred njih. Mislim da je sjajno što se muzika koju sam otkrio 1987. još uvijek razvija išto ljudi još uvijek plešu uz nju. Kako je to sjajno, zar ne?
Primjećujemo da je elektronska muzika više postala mainstream. Kako misliš da to utiče na razvoj žanra?
Ispratio sam kako su trake sa underground rave žurki ušle na pop ljestvice u Velikoj Britaniji 1988. godine. Svi su tada govorili da će to ubiti ovaj muzički pravac. Ha-ha. Smatram da ako se utjecaj osjeti na jednom muzičkom pravcu, to će izroditi neke nove. Baš sam neki dan razmišljao o jednoj stvari. Na mene je, kao i na milione drugih, utjecala zbirka ploča mojih roditelja. Bendovi koji su nastali nakon mnogo godina kažu da su slušali muziku svojih roditelja kao što su Depeche Mode, Tool, The Clash i drugi. Odakle danas može doći taka utjecaj kad su streaming platforme sve što imamo. Ne postoji nikakva fizička stvar koju bismo mogli pronaći i istražiti. Naravno, možete odrasti s roditeljima ili braćom i sestrama koji vam puštaju muziku, ali nije to isto biti opčinjen različitim pločama ispod gramofona. Nadam se da u nečemu griješim i da će mladi danas ipak na neki način pronalaze svoj muzički put kroz YouTube, Spotify ili slušajući muziku s roditeljima u autu.
Društvene mreže su umjetnicima postale važan alat za promociju muzike i povezivanje sa fanovima. Kako je to, po tvom mišljenju, utjecalo na muziku?
Pa to je najvažniji alat danas, zar ne? Jedino je konačni proizvod, muzika, možda jednako važan. Mislim da su društvene mreže omogućile nekima brži pristup do šire publike. Mističnost je nažalost mrtva. Potrebno je znati kako na najbolji način iskoristiti alate koji su dostupni, što je istovremeno i dobro i loše. Upravo ta šira publika ima jako veliki izbor, pa sve može postati pomalo razvodnjeno.
Koji bi savjet dao nadolazećim producentima i DJ-evima koji se trude probiti na muzičku scenu?
Svirajte i stvarajte iz srca. Kada počnete nizati uspjeha, ljudi će se prema vama drugačije odnositi, ali to ne znači da se trebate drugačije ponašati. I na kraju, uložite sve što znate i možete u svoj rad.
