Denin Lunja je student kompjuterskih nauka, na Slobodnom Univerzitetu u Amsterdamu (Vrije Universitiet Amsterdam). Sa Deninom smo razgovarali o tome kako je napustiti domovinu i živjeti sam u drugoj državi, u moru novih izazova i ljudi, ali i o upoznavanju jedne potpuno nove organizacije obrazovnog sistema. Zašto je odabrao baš kompjuterske nauke, te je li zaista tolika razlika između fakulteta i načina rada i učenja u Holandiji i BiH, otkrio je u razgovoru za OP.

OP: Zašto si baš izabrao kompjuterske nauke? Da li je to neka prijašnja ljubav prema kompjuteru ili nšto drugo?

Denin: “Od malih nogu, gledao sam kako bih svaku sekundu svojeg vremena mogao provesti za kompjuterom. To me već u osnovnoj dovelo do odluke da studiram kompjuterske nauke. Kompjuterske nauke su dio svega što radimo. Znanje o kompjuterima omogućava nam da riješimo složene i izazovne probleme. Kompjuterske nauke također pokreću inovacije u ostalim naukama, inženjerstvu i biznisu, poput projekta ljudskog genoma, istraživanja vezana za vakcine protiv AIDS-a ili praćenje i zaštita životinja. Ništa od toga se ne može zamisliti bez primjene kompjutera. Kompjuterske nauke su također dinamične, izazovne i teške, što mi se zaista i sviđa. Od kompjuterskih naučnika očekuje se da nastave da uče i pomjeraju granice. Ta brza inovacije u tehnologiji nikada ne prestaje da me zadivljuje, što je više pobuđuje moju urođenu radoznalost. Stjecanje diplome u ovoj oblasti može mi pružiti znanje i vještine, a uz moju strast, da unesem promjene u život svakodnevnih ljudi. Jednostavno, želim biti dio ove evolucije tehnologije.”

OP: Živiš i studiraš sam u velikom gradu. Prijeći iz Sarajeva u Amsterdam sigurno predstavlja veliku promjenu u tvom životu. Kako si se navikao na sve obaveze koje osamostaljivanje nosi uz studije?

Denin: “Amsterdam je jedan jako zanimljiv grad sam po sebi. Svakodnevna vožnja biciklom do fakulteta uz bezbroj kanala i mostova s holandskom arhitekturom doista popravi čovjeku raspoloženje, ali napuštanje svog rodnog kraja svima definitivno predstavlja jedan veliki korak u životu. Na početku mi je to bio jedan veliki šok. Imao sam toliko pitanja u glavi, hoću li ja moći da se naviknem na sve ovo, ali vremenom ta pitanja su nestala. Za razliku od nekih drugih europskih država, Holandija je posebna sama po sebi. Mentalitet ljudi u Holandiji vam ne dozvoljava da se osjećate usamljeno ni u jednom trenutku. Mislim da je upravo to bio jedan od načina kako sam se navikao na tu okolinu. Također, Holandija vam pruža bezbroj mogućnosti koje vam olakšavaju život u svakom mogućem pogledu, pa čak i u smislu obaveza. “

OP: Kakva je razlika između studenata tamo i ovdje, ali i načina predavanja u Holandiji i Bosni i Hercegovini?

Denin: “Razlika između studenata u Bosni i Hercegovini i Holandiji je velika. Holandija država članica EU, pa samim time da ima veliki broj internacionalnih studenata. Internacionalni studenti iz cijelog svijeta dolaze da studiraju u Holandiju. Većina holandskih univerziteta ima međunarodna studentska udruženja, koja pomažu studentima tijekom studija, što zaista olakšava studiranje, na primjer mnogo su pomogli i meni. Holandski obrazovni sistem je visokog kvaliteta, a holandski univerziteti su priznati širom svijeta po svojim dobro osmišljenim i modernim kursevima i objektima. Stil nastave fokusira se na timski rad, što olakšava međunarodnim studentima u Holandiji da upoznaju Holanđane, kao i druge internacionalne studente.”

OP: Da li naši fakulteti zaostaju za tamošnjim?

Denin: “Prije svega, rekao bih da nisam dovoljno kompetentan da poredim fakultete u BiH i Holandiji, ali po pričama mojih prijatelja, rekao bih da ima jako puno razlika. Na primjer, fakulteti u Holandiji se više baziraju na praksu, nego na teoriju. Isto tako, u Holandiji fakulteti zahtijevaju timski rad, a sumnjam da je tako u BiH. Što se tiče organizacije fakulteta, razlike su velike. Holandski fakulteti se baziraju i fokusiraju tačno na stvarima koje će vam biti potrebne u budućnosti za taj posao. Svaka osoba i profesor će se potruditi na svaki mogući način da vam pomogne i izdvojiti svoje vrijeme. Dok kod nas, mislim da to rijetko gdje možemo vidjeti. Stoga, mogu da zaključim da bh. fakulteti zaostaju.”

OP: Planiraš li se vratiti u Bosnu i Hercegovinu?

Denin: “Teško pitanje, zaista jeste. Volim svoju domovinu, volim Bosnu i Hercegovinu i to govorim kao bivši atletski reprezentativac Bosne i Hercegovine, ali zaista me boli način funkcionisanja Bosne i Hercegovine. Mislim da je to bolna tačka svih ljudi ove države. Ako se politika čitave države promijeni, rado bih se vratio, ali ako ostane ista nakon studija, onda ne vidim potrebu da se vraćam.

Kada čujemo da naši mladi ljudi odlaze na studije vani, zbog njih nam je drago jer tamo stiču veće iskustvo i znanje nego ovdje. Međutim, s Deninom dijelimo nade da dolaze neka bolja vremena za mlade u ovoj državi. Da li smo utopisti pa vjerujemo u to ili nam kao realnost ostaje karta u jednom pravcu, pokazat će vrijeme.


Fuad Vojniković
Fuad Vojniković priključio se ekipi OP-a u martu 2020. godine. Entuzijastični, a ujedno i najmlađi član ekipe, student je Medicinskog fakulteta u Sarajevu Društven, sluša ex-yu muziku, voli pande i kaže kako bi jednog dana volio posjetiti Jamajku