Da li možete zamisliti da postoje mladi ljudi koji se stignu profesionalno baviti borliačkim sportovima, studiraju i uporedo raditi? Mi smo se uvjerili da postoje, a jedan od takvih primjera je Ammar Fazlagić, student ekonomije koji posjeduje crni pojas, drugog dana u karateu, crni pojas prvog dana u japanskom kik boksu i jiu – jitsi, a trenutno ima i ljubičasti pojas u brazilskoj jiu – jitsi. Ammar je prošle godine bio evropski prvak u brazilskoj jiu – jitsi u plavim pojasevima, a ove godine je osvojio drugo mjesto u profesionalnoj kategoriji. Pored svega toga, Ammar je i državni prvak u brazilskoj jiu – jitsi.
Kako si se prvi put zainteresovao za brazilsku jiu-jitsu i šta te je privuklo toj borilačkoj vještini?
Ammar: „Prije bjj-a trenirao sam karate u jednom drugom klubu i otac me je prebacio u klub „Bushido Akademiju“ kod Ismira Juske. Tu sam nastavio trenirati karate, ali u sklopu tog kluba postoji i MMA i jiu-jitsa. Kroz godine, jednostavno mi se više svidjelo to nego karate. Više mi se svidio taj kontakt i napetost tog sporta, nego u karateu i tako sam se prebacio na to.“
Možeš li nam reći nešto više o svojoj sportskoj karijeri u brazilskoj jiu-jitsi i koliko takmičenja si do sada osvojili? Koje su bile tvoje najveće pobjede ili najznačajniji trenuci u karijeri?
Ammar: „Evropsko prvenstvo prošle godine, evropsko prvenstvo ove godine drugo mjesto, državno. Džravni sam prvak. Imam iza sebe oko 150 borbi, tako da ne znam više ni ja na koliko takmičenja sam išao. I najznačajniji trenutak u kraijeri je sigurno evropsko prvenstvo u Istanbulu, na kojem sam osvojio drugo mjesto. Znači mi zato što sam se borio u finalu protiv studenta od Khabiba Nurmagomedova. Imao sam priliku boriti se sa njim. Bilo je baš lijepo. Kilaža u kojoj se takmičim je trenutno do 94 kilograma u profesionalnoj kategoriji.“
Kako izgleda priprema za takmičenja i koliko vremena provodiš u treningu? Da li imaš neki poseban trening ili tehniku koju smatraš svojim „asom u rukavu“?
Ammar: „Moj „as u rukavu“ je tehnika koja se zove Juji – Gatame, poznatija kao „armbar.“ Protivnici sa ovih prostora znaju da ću je uvijek uraditi, ali kada odem vani iznenade se i uvijek je uradim bez poteškoća. Uvijek treniram, kada dođe vrijeme za neko takmičenje, samo malo povećam intenzitet tih treninga, ali konstantno se radi na tome.“
Da li skidaš kilažu pred borbe?
Ammar: „Prije sam to radio, ali ne leži mi iskreno. Izgubim energiju, izgubim snagu i radije bih radio sa težim i jačim ljudima. Da se navikavam, jer ću svakako kroz godine imati više kila, tako da na to se navikavam.“
Koje su najveće prepreke s kojima si se suočio tokom svoje karijere i kako ste ih prevazišli?
Ammar: „Fizički, imao sam povredu prije dvije i pol godine. Četiri oštećena pršljena, doktor mi je rekao da više ne mogu trenirati taj sport nikako. Rečeno mi je da ako nastavim trenirati, da ću ostati invalid. Međutim, ja sam nastavio trenirati, vježbao sam leđa, uzimao sam suplemente i sve se ispostavilo kako treba. Psihičke prepreke su više neke vanjske okolnosti: posao, fakultet, djevojka.“
Mogu li takvi eksterni faktori „poljuljati“ i utjecati na tvoj ishod borbe?
Ammar: „Itekako može poljuljati, ali jednostavno, čovjek mora da se smiri, da dođe sebi i da odradi svoj posao kako treba u datom momentu. Kasnije se možeš sekirati oko tih stvari.“
Da li postoji neki borac ili trener koji te posebno inspiriše ili koga smatraš svojim uzorom?
Ammar: „Mogu samo reći za svog trenera Ismira Jusku. On mi je u sportskom svijetu uzor i kao čovjek, naravno. Također, moj trener Adi Kljaho. Oni su me trenirali od malih nogu i na psihički i fizički i na svaki mogući način su mi uzori i ugledam se na njih.“
Kako vidiš budućnost brazilskog jiu-jitsua i koji su tvoji planovi u vezi s tim sportom?
Ammar: „Što se tiče brazilske jiu – jitse, planiram da i tu uzmem crni pojas, kroz koju godinu. Naravno, uz još dobrih rezultata. Volio bih sumirati borilačke vještine zajedno i napraviti neku ozbiljnu karijeru od toga. Vidjet ćemo u kojem će to smjeru voditi.“
Možda završiš i u UFC-u?
Ammar: „Nikad se ne zna, zašto da ne.“
Koje vještine i karakteristike smatraš najvažnijim za uspjeh u brazilskoj jiu-jitsi?
Ammar: „Smirenost, snaga, rastezljivost. Rastezljivost je veoma bitna i mogu se zapitati svi koji treniraju ovaj sport je li to samo snaga, kako mnogi misle, ili je ipak stvar razmišljanja i tehnike. Ima puno fizički jačih ljudi od mene koji su se predali veoma brzo. Tako da sve je pitanje tehnike i razmišljanja. Visina i kilaža mogu biti presudne na nekom većem levelu, ali rekreativno ili na treninzima, apsolutno ne.“
Ammar kaže da mladi ljudi imaju dilemu da li trenirati brazilsku jiu – jitsu ipak dođu na trening u Bushido i vide da li im ovaj sport odgovara. Lično poznaje ljude koji imaju 50 i više godina i kojima jako lijepo “leži” brazilska jiu – jitsa. A za one “naprednije” koji se već bave ovim sportom napominje važnost zagrijavanja prije treninga kao najbitniji dio treninga. To zagrijavanje, kaže Ammar je i prevencija od potencijalnih povreda.
