20 godina od početka emitovanja: Između života i televizije

“Popularna kultura oblikuje način na koji razmišljamo o svijetu i o sebi. Osobito televizija utiče na nas jer je tako lako dostupna – dolazi u naš privatni životni prostor. Često nismo čak ni svjesni djelovanja što ga televizija može imati. Stoga, oblikujući moral likova koje prikazuje, televizija ima golem utjecaj na naš doživljaj svijeta“, piše Sarah E. Worth u knjizi “Seinfeld i filozofija“ (“Seinfeld and Philosophy”). Kao najpopularniji predstavnici televizijskog svijeta, svojevremeno su se izdvojili sitcomi, koji su se kroz originalne situacije te duhovite replike, a zahvaljujući formi sa stalnim likovima u zajedničkim prostorima i višegodišnjem trajanju, infiltrirali u živote stvarnih ljudi, postavši nedvojiv dio njihovog djetinjstva, mladosti, njihovih ljubavnih veza, poslovnih karijera i, naposlijetku, njihovih porodica. Zasigurno se niti jedan fikcionalni televizijski sadžaj nije vezao za djetinjstvo u stvarnosti kao što je to slučaj sa porodičnim sitcomom “Malcolm u sredini“ (“Malcolm in the Middle”) autora Linwood Boomera i kuće Fox, koji ove godine proslavlja 20 godina od početka emitovanja. 

U središtu njegove radnje je mladi genijalac Malcolm (Frankie Muniz) i njegova nadasve specifična i originalna, djelomično neurotična i nasilna, istovremeno do srži životna i dramski organizovana te bolno duhovita porodica bez prezimena (Wilkerson nikada nije službeno izgovoreno). Iako je u historiji televizije kreirano mnoštvo iznimno uspješnih sitcoma, niti jedan nije uspio nadmašiti originalnost “Malcolma“, pa čak ni najfilozofskiji “Seinfeld“, ni najpopularniji “Prijatelji“ (“Friends”). 

Naime, većina savremenih sitcoma (osim “Mućki“) je, uprkos određenim kvalitetama, po pravilu ostajala u procjepu između stvarnosti i fikcije te bivala ili krajnje nerealna, odnosno konstruisana zarad konačne filozofske ideje (“Seinfeld“, “Teorija velikog praska“, “Kako sam upoznao vašu majku“…) ili lažno realna (“Bračne vode“, “Prijatelji“, “Moderna porodica“, “Rat u kući“…) s očiglednim pokušajima poistovjećenja sa stvarnim životima. Za razliku od spomenutih čije epizode po pravilu završavaju sretno, (“Moderna porodica“ svaku epizodu) što je „lažno realno“, sitcom “Malcolm u sredini“ predstavlja savršen spoj mogućnosti poistovjećenja sa njenim sadržajem te odmak od istog kao nevjerovatnog i gotovo nemogućeg, a sve posredstvom radikalnog humora. Idelan primjer za ovo jeste 17. epizoda 7. sezone, “Hal’s Dentist“, u kojoj Malcolm i njegov mlađi brat Dewey (Erik Per Sullivan) sjede na ulici i čekaju da se “nešto desi“. I dešava se čudo u obliku savršenog madraca koji poput oblaka pada sa neba (iz aviona) i koji će im poslužiti da barem na trenutak zaborave na sumornu stvarnost i prljave, neudobne, raspadnute krevete, a u kojoj njihov otac Hal (Bryan Cranston) odbija posjetiti zubara nakon što mu je njegov prijatelj naplatio 2.000 dolara te iz prkosa pokušava jesti bez žvakanja. Zar upravo “pad savršenog madraca sa neba“ nije nešto što kroz život iščekuje svaki čovjek na planeti Zemlji, bogat ili siromašan, sasvim je svejedno, a koji zatim, kada ga dočeka, nije više siguran da li se i zaista desio. Također, Malcolmovo direktno obraćanje publici, odnosno rušenje četvrtog zida, skreće pažnju da su njegova porodica, njegov život i njegov svijet, čista fikcija, a istovremeno omogućava njegovim vršnjacima da se poistovjete sa svim strahovima, nadama, problemima s kojima se susreće prosječan tinejdžer.

U većini nabrojanih humorističnih serijala, centralni likovi posjeduju samo jednu karakternu osobinu koja zatim određuje njihove reakcije i čini ih prepoznatljivim u svim životnim situacijama. U sitcomu “Prijatelji“ je opšte poznato da Joey nije posebno inteligentan, i kao takav će ostati do kraja i u svakoj situaciji, dok, npr. Reese (Justin Berfield) u “Malcolmu u sredini“, istovremeno “džonove“ za školski test lijepi unutar sunčanih naočara, mješavinu plave i žute boje nazove “pluta“, isplanira put do Kine u sanduku kako bi prebio nepoznatog Kineza, a zatim došepa do kuće da bi Deweyu od majicu obrisao pseći izmet, “umrtvi“ noge kako bi mogao istući Stevieja (Craig Lamar Traylor), Malcolmovog prijatelja u invalidskim kolicima, te prezentuje nevjerovatne kulinarske sposobnosti i talenat za rad “sa mesom“. S druge strane, genijalac Malcolm, koji može sabrati, oduzeti i pomožiti svaki broj koji postoji, u “stvarnom svijetu“ po pravilu biva nadmudren od strane majke Lois (Jane Kaczmarek), mnogobrojnih djevojaka te čak i braće s mnogo manjim koeficijentima inteligencije. Također, rastreseni i sanjarski Hal, koji potroši nekoliko stotina dolara na šljokice, u odlučujućim trenucima preuzima odgovornost i npr. iznudi novac od Loisinih roditelja, prijeteći im prijavom policiji jer su Reeseu kao poklon dali pravu bombu. Nasupot njega, Lois kao istinska glava kuće i oličenje istrajnosti, prizemnosti i pravičnosti, nije u stanju da odoli Halovom šarmu i njegovoj intenzivnoj seksualnosti, što rezultira sa petero djece, ili se krajnje ishitreno, nerazumno i nekontrolisano “zabije“ u tuđi automobil i završi u zatvoru.

Ono što također izdvaja serijal “Malcolm u sredini“ u odnosu na velikih broj ostalih jeste izrazita posvećenost sporednim likovima, koji su na taj način uspješno uklopljeni u njegov originalni svijet. Npr. u sitcomu “Prijatelji“ o sporednim likovima se zna samo da su vlasnici kafića, da im je kosa izblajhana i da su smrtno zaljubljeni u nekog od glavnih protagonista (Gunther), ili da su iritantni (Janice), u “Seinfeldu“ o Newmanu da je lijen, sebičan i da do srži mrzi Jerryja, a u “Raymondu“ ni ovoliko. Nasuprot ovoga, Craig (David Anthony Higgins) iz “Malcolma“ djeluje kao zaseban, cjelovit i lik, koji ne služi samo kao nadogradnja Malcolmu, Reeseu, Deweyu ili Lois, s kojom radi u supermarketu Lucky Aide, a za kojom “javno“ pati cijeli život, već je s njima u uzajamnom odnosu uz zastupljenost koja nije minimalna. Osim toga što preferira da je majoneza namazana na obje strane tosta, što živi sa mačkom s kojom razgovara kao sa osobom, što mora da odspava 16 sati dnevno kako ne bi bio mrzovoljan, što se raduje jedinoj životnoj verziji u kojoj “završi“ sa Lois, a koja podrzaumijeva starački dom i mrtvog Hala, Craig je i čovjek kojeg je napustila majka, a kojeg se otac stidi zbog prekomjerne tjelesne težine i nezdravog načina života. Naravno, kada su u pitanju ostali sporedni likovi Malcolmovog neutoričnog, nasilnog, duhovitog i čudnovatog  svijeta, onda je neophodno spomenuti i Loisinu majku, Idu (Cloris Leachman), porijeklom iz neimenovane istočnoevropske zemlje, kao ovozemaljsko utjelovljenje zla koje tuži vlastitu kćerku, oženi maloljetnog unuka, ne podnosi prisustvo Afro-Amerikinaca, a dim od cigarete izvana krišom puše u unutrašnjost stana, te Malcolmovog najboljeg prijatelja Steviea i njegovog oca Abea (Gary Anthony Williams), Nijemca Otta (Kenneth Mars), direktora vojne akademije i komadanta Spanglera (Daniel von Bargen)…

Kako u “Seinfledu“ kaže George Costanza, za sitcom ne treba scenarij i u sitcomu može glumiti svako, pa čak i on, samog sebe. Ovo nepisano pravilo se kroz historiju humorističnih serijala pokazalo istinitim, i glavne uloge u sitcomima su redovno pripadale nepoznatim i neafirmisanim glumačkim imenima (uključujući i “Malcolma“) koja su zatim popularnost sticala upravo sa svojim prvim televizijskim ostvarenjima. Međutim, serija  „Malcolm u sredini“, počiva na izrazito kompleksnim situacijama, koje ne podrazumijevaju samo sjedenje u kafiću i prepričavanje viceva, već i raznorazna putovanja i dogodovštine uzrokovane znatnom razlikom u godinama i različitim životnim interesovanjima. Iako je i u Malcolmovom TV svijetu većina glumaca bila djelomično nepoznata široj gledalačkoj publici, oni su u ovome sitcomu imali mnogo zahtjevnije i znatno komplesknije uloge, za koje je bio neophodan dramski i gotovo teatarski smisao i talenat za glumu. Ovdje svakako treba izdvojiti Bryana Cranstona, koji je utjelovljenjem šašavog, sanjarskog i u svim životnim aspektima nekontrolisanog Hala samo nagovijestio svoju životnu ulogu u dramskom serijalu “Breaking Bad“. Naime, širinu i raznolikost vlastitog glumačkog talenta Cranston je prezentirao kroz raznorazne komičarske akrobacije, fizičke gegove i cjelokupnu vrckavost karaktera, te iznimno dramatične izvedbe u pojedinim situacijama, kao što su suđenje za lažnu optužbu za prevaru na poslu ili beskonačne svađe i mirenja sa Lois. Tako je Hal, sanjario o pranju skupocjenog automobila nasapunjanim tijelom, sa šljokičastim odijelom podučavao Malcolma rolanju, imitirao predenje mačke, ukrao novac od vlastitog sina, zaratio sa lokalnim čistačem otpada te naizmjenično pokazivao ljubav prema porodici i beskonačnu strast prema svojoj supruzi. Jednako kompleksnu i višedimenzionalnu ulogu je u ovom serijalu imala i Jane Kaczmarek kao Lois, ta nepobjediva, neizdrživo tvrdoglava i do srži moralna žena, nježna, stravstvena i puna razumijevanja supruga, te stroga, pravična i topla majka koja svoju petoricu neposlušnih, bahatih i sebičnih sinova pokušava izvesti na “pravi put“, a od kojih se posebno izdvaja najstariji Francis (Christopher Masterson), koji joj zamjera da mu je svojim odgojem uništila život. Ipak, djelomično zakašnjelo pojavljivanje u glumačkom svijetu te opštepoznata sklonost Hollywooda ka fizičkom izgledu i naglašenoj seksualnosti, a zanemarivanju istinske umjetnosti glume, nisu dozvolili Jane Kaczmarek da izgradi zapaženiju glumačku karijeru, iako je tri puta bila nominova za Zlatni globus.

Na koncu, zasigurno niti jedno televizijsko humoristično ostvarenje u historiji nije iznjedrilo toliko originalnih i vječito duhovitih situacija, kao što je to ovaj porodični sitcom. Iako je određeni njihov dio već prethodno spomenut, pojedine situacije i događaje ovoga serijala je potrebno ponovno izdvojiti, jednako kao što oni reprizno nasmijavaju svijet već 18 godina. Svakako jedan od najupečatljivijih trenutaka viđenih na malih ekranima jeste Reeseovo guljenje kože u jednom komadu, nakon prekomjernog sunčanja u bašti, što za njega označava novo rađanje (epizoda “Kitty’s Back”). S obzirom na to da je riječ o Reeseu, kao jednom od najkompleksnijih likova u jednom sitcomu ikada, ovakvi momenti ne predstavljaju ništa neobično, ali je pitanje da li ijedan od njih može nadmašiti njegovo pristupanje vojsci (u epizodama “Reese Joins the Army 1 i 2”), u kojima postane najbolji vojnik ikada tako što isključi mozak, a zatim ga zamalo “udaju“ na Bliskom istoku jer se prerušio u ženu sa nikabom. Kako je riječ o serijalu u čijem središtu radnje je jedna prosječna američka porodica s izrazito niskim novčanim primanjima, situacija koja na jedan krajnje originalan način problematizira odnos siromaštva i bogatstva u vremenu kapitalizma modernog doba odigrana je u epizodi “Grandma Sues“, u kojoj je, zbog iznenadne Loisine trudnoće i Idine tužbe, porodica primorana jesti mini-palačinke veličine dugmeta. Svakako, ne treba izostaviti niti “kutiju za vrištanje“, Halovo desetogodišnje odsustvo s posla petkom, Francisovo liječnje od alhoholizma iako nikada nije okusio alkohol, Malcolmovu dramatičnu prvu ljubav, Loisinine izlive ljutnje, Deweyevu tetovažu na prsima “Lois is my mother“ itd.

  • Mirza Skenderagić je rođen u Sarajevu 1986. godine. Diplomirao je žurnalistiku na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu 2009. godine, a 2018. dramaturgiju na Akademiji scenskih umjetnosti, također u Sarajevu. Dobitnik je stipendije Fondacije Karim Zaimović za 2014. godinu. Njegov dokumentarni film “Ja mogu da govorim” osvojio je Zlatnu jabuku na 13. bosanskohercegovačkom filmskom festivalu u New Yorku, te priznanje na Pravo Ljudski Film Festivalu 2016. godine. Za dramu “Probudi me kad završi“ 2016. godine osvojio je Heartefactovu nagradu za najbolji regionalni savremeni angažovani dramski tekst. Objavio je veliki broj autorskih tekstova, studija, eseja, filmskih, književnih i teatarskih kritika, recenzija, intervjua i kratkih priča. Trenutno je član redakcije Dramskog i dokumentarnog programa Radija BiH.

Mirza Skenderagić
Mirza Skenderagić je rođen u Sarajevu 1986. godine. Diplomirao je žurnalistiku na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu 2009. godine, a 2018. dramaturgiju na Akademiji scenskih umjetnosti, također u Sarajevu. Dobitnik je stipendije Fondacije Karim Zaimović za 2014. godinu. Njegov dokumentarni film “Ja mogu da govorim” osvojio je Zlatnu jabuku na 13. bosanskohercegovačkom filmskom festivalu u New Yorku, te priznanje na Pravo Ljudski Film Festivalu 2016. godine. Za dramu “Probudi me kad završi“ 2016. godine osvojio je Heartefactovu nagradu za najbolji regionalni savremeni angažovani dramski tekst. Objavio je veliki broj autorskih tekstova, studija, eseja, filmskih, književnih i teatarskih kritika, recenzija, intervjua i kratkih priča. Trenutno je član redakcije Dramskog i dokumentarnog programa Radija BiH.