Balet Narodnog pozorišta u Sarajevu, proslavio je svoj 70. rođendan. Davne 1950. godine prvom baletnom predstavom „Žetva“, počeo je rad baletnog ansambla, ispunjen mnogobrojnim nagradama i aplauzima, kojih ni u najtežim razdobljima nije nedostajalo. Osim o kratkom historijatu baleta na sarajevskoj pozornici Narodnog pozorišta, sa solisticama baleta Zulejhom Kečo i Tamarom Ljubičić, razgovarali smo i o putu do uspjeha u svom poslu, kao i svim prednostima i manama koje balet donosi.

„Od Žetve do pandemije“, simboličan je naziv kojim je Balet u Narodnom pozorištu u Sarajevu, proslavio 70 godina svog postojanja. Muziku za „Žetvu“ komponovao je Boris Papandopul i prva je baletna predstava izvedena u sklopu baleta Narodnog pozorišta. Ipak baletna umjetnost na ovim krajevima datira još od 1920., kada na sarajevsku pozornicu dolazi, prva profesionalna balerina, Riki Levi. Balet se očuvao, čak i u najgorim ratnim trenucima, kada je imao samo sedam članova ansambla. Kakav put treba preći, kako bi uopšte zaplesali na sceni i pristupili baletnom ansamblu, otkriva nam baletna solistkinja, Zulejha Kečo.

„Balerina se postaje sa obrazovanjem, pri osnovnoj i srednjoj baletnoj školi. Fizička predispozicija je jako bitna, jer se pri ulazu u baletsku školu polaže audicija, gdje se ustanovljuje da li djevojčica ili dječak ima sposobnost da se bavi baletom. Gleda se na fizičku otvorenost, stanje kukova, elastičnost… sve to igra ulogu. Pri samom upisu u baletsku školu, djeca moraju proći audiciju. Nakon što polože audiciju, imaju školovanje koje se sastoji od osnovne i srednje škole, gdje se svakodnevno vježba, više sati dnevno. Tu se uči i baletska tehnika. Pored toga, naravno, uče se i sve ostale stvari koje su dio baleta. To su muzikalnost, sviranje klavira, solfegio i slični predmeti. Nakon svih tih časova i školovanja, kako bi postali balerina, opet morate biti na audiciji za kompanije ili narodno pozorište. Pored drugih plesača i igrača morate da se pokažete i da se dokažete, da ste Vi zaista balerina i da Vam je mjesto pri toj kompaniji, narodnom pozorištu ili baletnom ansamblu.“

Balet NPS: Okovani prometej

Treninzi, dijete i mnogobrojna odricanja, sastavni su dio baleta. Samo disciplinom i potpunom posvetom, postižu se dobri rezultati. Mukotrpni treninzi i uloženo vrijeme, ne predstavljaju nikakav teret baletskoj solistkinji, Tamari Ljubičić. Ona kaže da balet nije samo profesija već i način života.

„Ja često kažem da balet nije samo profesija, veća da je način života. Baletski igrači i balerine provode veći deo dana, ponekad i ceo dan, šest dana dana u sedmici u baletnoj sali, u pozorištu, a preostalo vrijeme koristimo za odmor i pripremu za probu i predstave koje predstoje. Ja lično odricanja ne doživljavam kao da nešto sebi uskraćujem. Naprotiv, takav način pristupanja ovoj profesiji mi je pomogao da puno više postignem.“

Balet NPS: Uspavana ljepotica

Kod mnogobrojnih treninga, pirueta i skokova, moguće su i povrede. Tamara savjetuje kako ih izbjeći.

„Povrede su sastavni deo naše profesije i ja nekako mislim da samo svakodnevnom vežbom i pravilnim vežbanjem možemo da sprečimo nastanak povreda i da na taj način skraćujemo oporavak od povreda.“

Balet NPS: Krcko Oraščić

Također, Tamara kaže se od ovog posla može živjeti u Bosni i Hercegovini i da bi bavljenje ovom umjetnošću preporučila mladima.

„Umetnici nekako svoj posao doživljavaju kao način života. Mislim da je svima koji izađu na scenu, dovoljno da vole ono što rade i da im je to jednostavno dosta za sam život. Ako ste zadovoljni onim čime se bavite i samim sobom, to je sasvim dovoljno za normalan život. Mladima bih svakako preporučila da se bave, ukoliko osjete da je to na neki način njihov poziv, ukoliko vole da budu na sceni i ako ih to usrećuje. To je jednostavno nešto što nas pokreće u životu i to je jedan put koji je jako važan. Ja iz svog ličnog iskustva, kroz balet, kažem da sam uz njega sazrela kao osoba i da je u mnogo čemu uticalo na kvalitet mog života.“

Balet NPS: Palčica

Balet je izuzetno važan za kulturnu identifikaciju društva, i pokazuje kozmopolitizam jednog mjesta. Nadamo se da problemi sa malom pozornicom, koja je jedna od najmanjih u Evropi, nonšalantnim odnosom vlasti te lošim uslovima u kojima vježbaju baletni igrači i plesačice, neće ugasiti sjaj kojeg balet nosi.


Fuad Vojniković
Fuad Vojniković dio je BHRT-a još od 2016. godine, prvo kao član Dječijeg programa BHR1 a ekipi Omladinskog programa priključio se početkom 2020. godine. Iako ima bogato iskustvo, najmlađi je član ekipe. Pored rada u novinarstvu, Fuad studira medicinu. Najdraže teme su mu promovisanje mladih uspješnih i potencijalno uspješnih ljudi iz oblasti nauke, kulture, sporta, aktivizima i umjetnosti.