Školovati se i raditi.. samo jedno ili oboje istovremeno, pitanje je koje mnogo puta svaki student sebi postavi tokom studiranja. Neki posao nadju zbog većeg džeparca, neki da bi stekli praksu, a mnogi i zapostave fakultet nakon zaposlenja. Dugoročno gledano, fakultet je investicija za cijeli život i ne bi trebao biti sekundaran ukoliko vam to dozvoljavaju mogućnosti. No, ako je situacija drugačija, bilo bi poželjno sinhronizovati ove dvije stvari.
Pripremila novinarka Omladinskog programa BHRT-a Lejla Džinić, u saradnji sa kolegama O radija iz Novog Sada i magazina Karike iz Sarajeva.
Studenti i studentice u potrebi za dodatnim džeparcem ili potpunim osamostaljenjem, pored stipendija traže i poslovne angažmane. Nekada je riječ o trenutnim angažmanima izvan njihove struke, a nekada je riječ i o ozbiljnom radnom odnosu, koje bi značilo potpuno osamostaljenje od porodice. Pitali smo mlade u Sarajevu može li se studirati i istovremeno raditi?
”Može, naravno. Može se studirati i raditi, s tim da jedno od to dvoje uvijek trpi i to najčešće ukoliko studenti žele zaraditi, a svi žele zaraditi i svima je potreban novac. Uglavnom, trpi fakultet i zbog toga se događa da ga razvuku da traje duže nego što bi trebao trajati zato sam ja uvijek na strani fakulteta, odnosno prvo završiti fakultet, pa onda početi raditi”
”Mislim da se mora odvojiti studiranje od rada, jer onda se nećemo u potpunosti posvetiti studiranju, a ako smo već upisali fakultet, onda nam on treba biti prioritet”
”Može se studirati i raditi. Naravno sve treba dobro organizirati, ali sve je moguće. Ukoliko student stvarno želi da postigne, da se ostvari na fakultetu uz neki studentski posao na pola vremena”
”Smatram da se ne može studirati i raditi, zato što se mora odrediti ili studiranje ili rad. Ne možemo se posvetiti i jednom i drugom nikako”
Uličnom anketom koja je sprovedena u Sarajevu, može se uvidjeti da su mišljenja podijeljena. Nermina Vehabović Rudež je psihologinja kojoj mladi ljudi često dolaze na savjetovanje, kada je riječ o nedostatku motivacije za studiranjem. Ono što smatra vrlo značajnim jeste saznanje da li su mladi sami odlučili da istovremeno studiraju i rade ili je to zahtjev koji im je nametnut zbog finansijske situacije ili radne organizacije u kojoj se nalaze:
”U prvom slučaju svakako je odluka da se studira i radi lična i vjerujem i znam da većina mladih ljudi bez obzira kako to teško izgleda nisu u problemu zato što moraju studirati i raditi. Tu obično jako puno pomaže dobra organizacija vremena, radne navike i puno se efikasnije troši vrijeme za učenje i rad kad ima više obaveza nego što je to, recimo, kad samo studiramo ili samo radimo. U drugom slučaju kad mladi ljudi žele da studiraju, a nemaju finansijske pomoći, isto tako je lična odluka, mada se može desiti da mladi čovjek u neko doba odustane od studiranja, jer zapravo nekako se taj rad učini primamljivijim i značajnijim od studiranja u tom trenutku”
Jedan od najvećih motiva za rad je novac. No, to nije uvijek tako. Postoje mladi ljudi koji žele da se dodatno obrazuju u onome što su njihova interesovanja, kako bi se poslije studiranja bolje plasirali na tržište rada i brže pronašli posao u struci. Nermin Topovčić student je Pravnog fakulteta Univerziteta u Banjaluci. Smatra da se može istovremeno studirati i raditi, a iz svog iskustva navodi koji su to razlozi za što je rad poželjan:
”Od svog dolaska na fakultet nastojim finansijski se osamostaliti i to iz dva razloga. Prvi razlog je taj što vjerujem da sam dovoljno sposoban da zaradim novac i ne zavisim finansijski od roditelja, drugi razlog je taj što vjerujem da na našem tržištu rada je potrebna vještina, a vještina bez prakse teško se razvija. Na početku su to bili sitni poslići, dok je to vremenom preraslo u nešto veće. Danas mogu da kažem da imam prihode iz raznih izvora i da sam zadovoljan i vremenom napredujem, što je ohrabrujuće.”
Jedan od onih koji vjeruju da je omladinski rad važan je Igor Stojilović iz Novog Sada. Kroz bavljenje omladinskim radom, dobio je priliku za napredak, izgradio je samopouzdanje i naučio kako da reaguje u različitim situacijama, što je prevazišlo sva njegova očekivanja. Igor je odabrao da se bavi omladinskim radom, jer ima nezadrživu potrebu da učestvuje u izgradnji ličnosti mladih, pa se zato uvijek iznova obraduje kada prepozna nivo napretka kod mladih sa kojima radi. On smatra da postoje različiti tipovi studenata koji istovremeno i rade. Koliko je važno imati poslovni angažman tokom studija i koji su to tipovi studenata koji rade, Igor objašnjava:
”Kada govorimo o mladima koji rade i studiraju u isto vreme, mislim da je tu važno da razdvojimo dva potpuno različita oblika. Jedan oblik je gdje mladi rade u struci odnosno rade onaj posao koji će kasnije raditi kao profesionalci i profesionalke i to je fenomenalna stvar i fenomenalna prilika za sve mlade koji su uspjeli da se izbore za takvo nešto. Sa druge strane, postoje i oni mladi koji rade neke druge poslove samo kako bi sebi omogućili, pre svega, finansijske uslove za studiranje. To je hrabro, to je vrlo odgovorno i to je vrlo samostalno od strane mladih i mislim da ih to jednako kao i ove prve, ali u ovom slučaju snažnije kvalifikuje za druge stvari koje čekaju u životu. Mislim da je ta vrsta posvećenosti i odgovornosti prema sebi, svojim ambicijama, svojim mogućnostima, nešto što im pomaže da razvijaju veštine kao što su odgovornost, upravljanje vremenom, upravljanje resursima, komunikacije, rešavanje konflikata i mnoge druge različite veštine, sposobnosti i vrednosti koje će im dalje pomoći i nešto što će njih učiniti da budu aktivni građani u društvu i da budu odgovorni za svoju budućnost.
Među onima koji su zapostavili studij zbog rada je novinar Milan Ilić sa Pala. On je zbog prilike da radi ono što je želio, zapostavio fakultet. Iako mu studiranje trenutno nije na prvom mjestu, smatra da je fakultet važan. Međutim, navodi da pored formalnog obrazovanja treba imati i praksu, jer kaže kako današnji poslodavci od mladih zahtijevaju iskustvo, pa tek onda diplomu:
”Kada je u pitanju zaposlenje tokom studija, smatram da to ima svojih prednosti, a i mana. Kada se zaposlite tokom studija, kao što je kod mene bilo, znači zapostavit ćete sigurno fakultet, zato što ćete se više posvetiti poslu i naravno kada se posvetite jednoj stvari više, druga ispašta, kao što je npr. u mom slučaju kada sam dobio prvo konkretno zaposlenje. Zapostavio sam apsolutno fakultet, jer sam se na kraju i preselio u Sarajevo sa Pala, jer sam studirao tj. studiram i dalje, ali sam zamrznuo studije. Studirao sam na Palama i bukvalno više nikada nisam otišao na fakultet od tog trenutka kad sam počeo konkretno raditi u novinarstvu. Kao što sam već rekao, ako dobro organizujete vrijeme, možete oboje postići, ali nemojte zapostavljati fakultet, ali isto tako ako hoćete samo da završite fakultet bez da imate neku praksu ili posao tokom studija, ne računajte na zaposlenje odmah zato što poslodavci danas više traže iskustvo nego diplomu”
Rijetki su primjeri kao što je diplomirani novinar Stefan Rudakijević koji radi u Novom Sadu. On nije radio tokom studiranja, a nakon studiranja brzo se zaposlio u struci. Kaže da je bio tvrdoglav, te da nije želio istovremeno studirati i raditi, jer nije imao potrebu za tim. Pronalazak posla u struci bez prethodnog iskustva smatra srećom, a smatrao je da bi zapostavio studiranje, ukoliko bi se zaposlio:
”Zaposlen sam u toj struci, iako nisam ni planirao da ostanem u njoj. Sada radim kao sportski novinar. Pa imao sam sreće, uvijek moraš imati sreće u bilo čemu u životu, tako i ovdje, naravno. Jednostavno, teško je stići učiti kada moraš da radiš, pogotovo kada ideš u smjenama i onda umije da bude mnogo teško. Mislim da je to najteže i da je to suština toga kada neko radi i studira.
Da se i pored rada, mogu postići izvanredni rezultati na studiju pokazuje i primjer asistentice Lamije Silajdžić, koja je nedavno izabrana u zvanje više asistentice na Fakultetu političkih nauka na Univerzitetu u Sarajevu. Asistentica Silajdžić je tokom prva dva ciklusa studiranja imala razne angažmane, a trenutno radi i na svojoj doktorskoj disertaciji.
”S obzirom na to da je novinarstvo praktična profesija, taj praktičan rad je neizostavan dio da biste bili uspješni u tom poslu. Uvijek sam bila za to da se uz studij radi, ali pod isključivim uslovom da studij ne pati. To je vrlo teško i rijetke osobe da to dvoje usklade i balansiraju tako da nijedna strana ne pati. Dakle, ja podržavam apsolutno i mlađe kolege studente i uvijek sam za to da imaju neku praksu, da rade nešto osim fakulteta, ali uvijek apelujem da shvate da je fakultetsko obrazovanje u tom trenutku za njih prioritet. Zato što će to kad završe, onda imati odličan temelj i osnov za praktični rad. Važno je biti posvećen i angažovan malo više od prosječnog, zato što ako se zadovoljite sa prosječnim, onda ne očekujte da možete napraviti neki veliki uspjeh”
Psihologinja Nermina Vehabović Rudež navodi kako su roditelji zabrinuti kada se njihova djeca zaposle, pa gube motivaciju za studiranjem ili prestanu u potpunosti studirati. Ne smatra da je to loš izbor, jer i zaposlenje zahtijeva edukaciju i rad na sebi:
”Ne mora život da ide pravolinijski, kako smo mi davno naučili, kako negdje imamo ideju da poslije osnovne i srednje škole ide fakultet, zaposlenje, ženidba ili udaja, i nekako onda nastavak životne kolotečine. Izazovi su stalno ispred nas i često moramo da napravimo drugačije izbore nego što su planirani”
Psihologinja Nermina Vehabović Rudež navodi da strahu nema mjesta. Bitno je samo kako ćemo se kao pojedinci odnositi prema situacijama u kojima se nalazimo. Edukacijom i radom na sebi te stalnim napredovanjem mladi mogu poboljšati kvalitet svog života.
