Dugogodišnji aktivizam dvadesettrogodišnje Fatme Bulić iz Tuzle prepoznat je ne samo na lokalnoj razini, nego i na međunarodnom nivou. Naime, ova djevojka imenovana je za predsjednicu Odbora Evropske mreže za samostalni život osoba sa invaliditetom. Osim što je ovo veliko priznanje za nju, to je i svojevrsna odgovornost. Sa Fatmom smo razgovarali o njenom novom angažmanu, trenutnom statusu osoba sa invaliditetom, ali i o planovima za budućnost. Novinar OP BHRT-a Azur Delić susreo se s ovom nevjerovatnom djevojkom.
Fatma Bulić je kao jednoipogodišnja beba oboljela od meningitisa, ljekari to nažalost nisu prepoznali na vrijeme, a posljedica je nepokretnost donjih ekstremiteta. Fatma je od tada u invalidskim kolicima. No, ona se nije prepustila kolotečini i uzela je život u svoje ruke. Danas je ona predsjednica Odbora Evropske mreže za samostalni život osoba sa invaliditetom. Kroz sve njene govore dominira poziv na preuzimanje odgovornosti za svoj život, kao i poziv na izlazak u javnost… u društvo.
”Kada se izađe, sve se posloži i dođe onako kako treba. Kada čovjek rizikuje puno dobrih stvari zna se desiti! Nažalost kroz moj rad, moram da kažem da mladi ljudi imaju problem – jako ih je teško motivisati da preuzmu inicijativu. To je ona zona komfora i ukoliko neko uđe u to teško mu je izaći. Međutim, tamo vani, napolju, postoji mnogo prilika i mogućnosti, čak i puno više nego za ostale građane. Glavna i osnovna stvar je nedostatak informacija”
Fatma je sada u vrhu jedne evropske organizacije i njeno djelovanje imat će prije svega za cilj poboljšanje uslova za osobe s invaliditetom. S druge strane njena priča treba da bude podstrek i drugima – sve se može kada se osoba odvaži.
”Prvobitno ću se bazirati na promoviranje ljudskih prava, to je ono što svakodnevno radimo, ali kroz ovaj mandat ću pokušati da to podignem na veći level i da uključimo što više ljudi u aktivizam. Želimo da promovišemo preuzimanje vlastitog života”
Organizacija na čijem je čelu Fatma pokriva teritoriju Evrope i okuplja brojne organizacije. Osobe s invaliditetom nisu aktivne, stava je ona, a itekako imaju razloga da budu, kao i mogućnosti.
”Prva stvar koja treba da se uradi – jeste druženje. Ljudi razgovaraju i dolaze do informacija. Na kafi se priča: hej ima trening tu i tu, besplatno, hajmo. Međutim, ima puno tih informacija, ali se ne traže. S druge strane postoje i organizacije – tu se nalaze ljudi koji pružaju adekvatne informacije”
Fatma je, osim aktivizma, autorica i nekoliko knjiga. Ova mlada uspješna djevojka, 2016. godine proglašena je i Super ženom u Tuzli. Kaže, potrebno je mijenjati percepciju drugih o osobama s invaliditetom. U javnom diskursu postoje dvije krajnosti i nijedna nije dobra – smatra Fatma.
”U jednoj krajnosti te smatraju super herojom, da si svemoguć i da ti se dive iako ponekad bez razloga. U drugoj krajnosti je milosrdni model gdje te posmatraju kroz prizmu ”jadna majko svoja”. Mi nismo nikakvi super heroji, ali nismo ni za milosrdan model – mi smo samo ljudi koji imamo svoje živote kao i svako drugi”
Najveća podrška tokom dosadašnjeg života bili su joj njeni roditelji. Osim podrške bitnije je imati oko sebe ljude koji od tebe nešto očekuju, kaže Fatma. Sada, kada je svoj status u društvu izgradila, želi raditi na krucijalnim pitanjima. Borba za prava osoba s invaliditetom se nestavlja.
”Situacija diljem cijelog svijeta je ista. Mladi ljudi. moram to reći, nisu dovoljno spremni da preuzmu inicijativu i ostvare ono što bi mogli. U BiH je problem sistemska podrška koja izostaje, pravo na asistenciju, obrazovanje itd. Banalno je reći, ali ima osoba koje nemaju pravo na obrazovanje iako postoje zakonski akti, postoji pravo, ali to niko ne poštuje. ”Lotos” je par godina zagovarao da osobe idu u osnovnu školu i dobili smo bitku, međutim nakon par mjeseci je to palo u vodu. Škole su odbile saradnju i ponovo smo na početnoj poziciji”
Borba za obrazovanje drugih, uklanjanje arhitektonskih barijera, promovisanje aktivizma – polja su djelovanja gdje će Fatma i dalje nastaviti raditi. Trenutna situacija, iako je bolja u odnosu na ranije godine, još uvijek nije na željenom nivou. Samosputavanje osoba s invaliditetom ostaje najveća prepreka.
”Mladi ljudi ne uzimaju sve šanse koje im se pružaju. Ono što mogu reći jeste da Lotos organizacija pruža mogućnosti, da li direktno ili indirektno. Mlađi ne iskorištavaju šanse, i bukvalno ja i moje kolege muku mučimo da dođemo do njih i da ih aktiviramo. Ne znam zašto”
Ipak, bez obzira na sve Fatma nastavlja pozivate druge mlade, nastavlja i raditi na poboljšanju uslova za njih. Vođena ljubavlju prema životu, predsjednica Odbora Evropske mreže za samostalni život, poručuje drugima da naprave korak ka onome što duboko u sebi žele. Jer vrijedi.
