Lutkari u Mostaru ove godine slave 70 godina svog postojanja i djelovanja. Umjetnost je ovo koja, bez obzira na zbivanja i okolnosti u Mostaru, neprestano radi, stvara, igra i ono najvažnije – uveseljava najmlađu i najvjerniju publiku.
Redatelj Đorđe Bovan svoje lutkarsko umijeće stečeno u Ljubljani 1939. godinu prenio je na svoje saradnike u Mostaru. Korijeni lutkarstva u Mostaru sežu upravo od tada. Prva predstava je izvedena 1952. godine – Snježana i sedam patuljaka. Najveću međunarodnu afirmaciju mostarski lutkari su doživjeli predstavom Zlatorog ,koja je uvrštena u Enciklopediju svjetskoga lutkarstva. Više o značaju lutkartsva govori Nedžad Maksumić, umjetnički direktor Pozorišta lutaka u Mostaru.
„Lutkarstvo je način da se pomoću lutaka kaže ono što se ne može reći u klasičnom pozorištu, lutka može ono što glumac ne može“.
Tibor Oreč, v.d. direktora Lutkarskog kazališta u Mostaru objašnjava kako zapravo nastaju predstave.
„Onoga trenutka kada anuliramo sebe, a stavimo lutku u prvi plan – tada počinje stvarno magija kojoj djeca vjeruju, iz koje se plemenito zabave, iz koje nauče razne pouke o životu“.
Za vrijeme rata i umjetnost je kao i sve ostalo stagnirala i pretrpjela gubitke. Pozorište lutaka je bilo razrušeno pa je dio glumačke postave izvodio predstave u kampovima,hotelima, vrtićima i školama u kojima su se nalazila prognana i izbjeglička djeca. Nakon rata, počeli su razdvojeno djelovati – jedni pod nazivom Lutkarsko kazalište, a drugi vraćeni obnovi Pozorišta lutaka. Oreč ističe koliko su se žrtvovali da spase lutke.
„Oni su išli u staru zgradu Lutkarskog i spašavali lutke dok su drugi ljudi spašavali glavu – oni su se predali za umjetnost i kulturu“.
Lutkarski kadar se bori s nizom problema. Najbliža akademija za lutkare nalazi se u Osijeku, a nedostatak finansijskih sredstava i poštovanja prema lutkarima naveli su brojne glumce da potraže svoje mjesto za život u okolnim zemljama i drugim poslovima. Edin Kmetaš, direktor Pozorišta lutaka ističe težinu problema.
„U saradnji s gradskim vlastima nastojimo da podignemo taj standard na zadovoljavajući nivo, da ljudi koji rade imaju primanja, da ne moraju ništa drugo da rade već da se bave svojim poslom“.
Maksumić naglašava kako nije lako baviti se ovim poslom i biti lutkar zbog percepcije ljudi o tom poslu.
„Postoje ograničenja u glavama ljudi koja govore da je to umjetnost nižeg nivoa, koja služi da bi se zabavila djeca. Ne – ovo je umjetnost koja djeci omogućava da progovore njima razumljivim jezikom o svojim problemima“.
Lutkarsko pozorište i Kazalište lutaka do sada se mogu pohvaliti brojnim nagradama i na domaćim i na međunarodnim festivalima. Pred njima su brojni projekti. Pozorište i ove godine organizuje Festival lutkarstva na kojem će nastupiti 10 predstava iz različitih zemalja Evrope i regije. Tu su i radionice za djecu koje im omogućavaju da zavole lutkarstvo te možda jednoga dana postanu dio ansambla koji će nekad i negdje isto tako uveseljavati najmlađe, upravo onako kako to čine mostarski lutkari.
