“Pritisnuta beznađem” i “Iza zavese” knjige su mlade i perspektivne Zorane Pantelić. Pisanje je za sada hobi dok je njen primarni posao medicinska sestra, pa tako pored stihova i liječenja duše liječi i tijelo. U razgovoru sa njom saznajemo koliko je teško uskladiti obaveze, gdje pronalazi inspiraciju te kada možemo očekivati sljedeću knjigu.
Stihovi kojima liječi dušu i sa kojima se mnogobrojni njeni pratioci poistovjećuju, sa kojim mnogima sjećanja odlete u neke daleke, lijepe trenutke. Njene pjesme zaslužne su za okretanje mladih čitanju, te pronalasku sebe i svojih snova, želja koje su većini mladih izmiješane i maglovite.
Retko se okupljamo
Možda jednom godišnje
Svi negdje žurimo kao
A zapravo bežimo od nostalgije
I tu priča krene
I uvek na tvom imenu završi
Pa otćutimo malo
Svako zadubljen u svoje sećanja
I nastavljamo
Svesni da bežanje ne briše ni uspomene
Ni bol.
“Moja ljubav prema pisanju je došla dok sam bila jako mala, a prije svega toga došla je ljubav prema čitanju. Imala sam periode gdje bih kao luda čitala knjige i tu pronalazila svoju oazu. Zbog svega toga javila se i ljubav prema pisanju pa sam tu pronašla mjesto gdje ću pokazati sebe u najboljem svjetlu.”
Pored pisanja Zorana za OP otkriva kako je njen primarni posao zapravo posao medicinske sestre, pa tu pored duše liječi i fizičku bol.
“Pored pisanja ja sam i medicinska sestra, živim i radim u Novom Sadu, i tu se ustvari oslikava drugi dio moje ličnosti. Ja zapravo uživam u poslovima koji imaju veže s humanošću. Smatram da su i pisanje i medicina jako humani, pomoć pružam na obje strane samo što je kod pisanja psihički a kod medicine fizički.”
Uz pisanje i objavljivanje knjiga je odrasla je i ona. Razlika u pisanju, shvatanju života i svijeta svakako je nešto što možemo prepoznati u stihovima pjesama koje je predstavila kroz svoje knjige.
“Inspiraciju za svoje knjige pronalazim prije svega u emocijama i u drugim ljudima. Ono što mi je potrebno da bih napisala ono što i vrijedi pročitati moram imati ekstremnu emociju, bili to tužni ili sretni momenti. Također, ne moraju uvijek da budu neki moji lični doživljaji, nekada su to i događaji iz života meni bliskih ljudi.”
Motivi prve knjige su sazrijevanje, suočavanje sa svijetom i svim onim što nam odrastanje donosi. Zoranina lična borba i snalaženje u svemu što je došlo i prošlo na njenom putu.
“Druga knjiga se negdje naslanja na prvu knjigu i samo je nastavak priče. Može se uvidjeti koliko sam ja odrasla i koliko me promijenilo sve ono što sam doživjela. Rad na sebi je ključni motiv te prkos koji sam morala da pokažem. Meni lično je druga knjiga mnogo bolja i približnija onome što sam ja danas.”
Planovi za budućnost su zbirka poezije koju možemo očekivati već na proljeće a pored toga bi trebao biti izdat i roman ali to je već dugoročni plan za koji se ne zna tačan datum realizacije.
