Ovisnost o kocki postaje sve veći problem za mlade u bosanskohercegovačkom društvu. Sve veći broj mladih pronalazi rješenje finansijskih problema u klađenju. Koji su uzroci ovog problema ali i načini izlječenja pokušali smo saznati u razgovoru sa Markom Romićem, specijalistom traumatske psihijatrije.
Kockanje je ovisnost koja je sve više prisutna u našem društvu posebno kada se radi o mladima. Kada govorimo o uzrocima moramo biti svjesni da je tu više uzroka u pitanju, kaže za OP Marko Romić, specijalista traumatske psihijatrije.
”Na jednoj strani imamo probleme u odgoju, u manjkavosti našeg odgoja, u obiteljima koji se nalaze u ekonomskim, socijalnim problemima i što se onda reflektuje na smanjen kvalitet obitelji. Ja sam radio istraživanje u Mostaru na velikom uzorku djece i adolescenata i vidio sam da ona djeca koja dolaze iz obitelji koju sama djeca doživljavaju kao manje topla mjesta, otvoreniji su za kockanje, za razliku od djece koja dolaze iz obitelji koju djeca doživljavaju kao mjesto topline i sigurnosti. Imamo čak veliki broj poznatih osoba koji su se stavili u funkciju reklamiranja i stvorena je klima da je kockanje normalno i poželjno za rješavanje ekonomskih problema. To je samo dio razloga. S druge strane mi imamo zemlju gdje čovjek svojim radom ne može pokriti ni trećinu troškova.“
Ovisnost o kockanju se ne može posmatrati kao problem pojedinca. To je zapravo problem cijelog društva i na njega se sistemski mora djelovati. Romić ističe da je pravo čudo da nije i veći postotak ovisnika o kocki.
„Naše vlasti peru ruke od ovakvog problema, odnosno okreću glavu, a po mom mišljenju su najodgovorniji jer imate desetine tisuća obitelji koje su razorene. Imamo dugove tih obitelji koji prevazilaze više stotina miliona maraka, imamo društvo koje truli i dobrim dijelom radi ovoga naše vlasti umjesto kreiranja ambijenta da ljudi rade i normalno žive, oni kreiraju suprotan ambijent.“
Za izlječenje je potrebna podrška porodice ali i prihvaćanje osobe koja je ovisna da ima problem. Romić naglašava da je potrebno djelovati odmah jer takav problem se ne rješava preko noći.
„Vrlo jednostavno – treba poći od obitelji. Roditelji jako dobro znaju kad je njihovo dijete dobro ili raspoloženo a kad nije. Supruge i majke jako dobro znaju prepoznati promjene raspoloženja koje su prvi indikatori takvih stanja. Problem u društvu je da ne reagiramo na odgovarajući način. Okrećemo glavu i umjesto da pričamo i otvorimo oči, mi mislimo ono što želimo jer nam je tako lakše. U liječenju je najvažnija spoznaja onog koji kocka da ima problem i da to prizna.”
Liječenje ovisnosti o koci je dugotrajno. Treba biti strpljiv i ustrajan.
„Ja kažem kad napuniš tri godine čvrsto bez kockanja možemo reći biće nešto od tebe. Kocka je bolest a sve ovisnosti po svojoj prirodi su takve da čak neko ko je kockao 15-20 godina i ne kocka već 10 ili više jer je prošao neki program rehabilitacije, ne možemo tvrditi da se neće sutra ili za godinu opet vratiti poroku. Moj savjet je reagujte, ne čekajte sa neko drugi to riješi, odmah tražite pomoć.“
Na kraju, pouka svega je da treba podići svijest ljudi o ovom problem. Ovisnost o kocki je sve rasprostranjeniji društveni problem koji se sistemski mora rješavati.
