Emina Tsiligkros je djevojka koja je u stanju da, ako poželite, na vašim starim bijelim patikama naslika malo remek djelo, kao na primjer Miklelanđelovo “Stvaranje Adama”. Ova vrsta umjetnosti je specifična i rijetka ne samo u BiH, već i u regionu. Razgovarali smo sa njom o njenoj inovativnoj ideji, poslu kojim se bavi i načinima na koje jedan pojedinac može osloboditi svoju umjetničku individuu.
Da bi pronašli svoj talenat u morima različitih prilika i mogućnosti, potrebno je da prođete svoj razvojni put. Put ide kroz nekoliko etapa, sve dok ne dovede do krajnjega cilja i pronalaska nečega što volite i što vam i najbolje ide od ruke. Emina Tsiligkros, studentica Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu je umjetnica koja se bavi oslikavanjem patika.
“Počelo je prije godinu i pol dana, kada sam imala jedan iznošeni par Forsica i umjesto da ih bacim htjela sam nešto eksperimentisati sa njima, tako da mi je sinula ideja, da uradim Mikelanđelovo djelo sa rukama na njih. Kada sam završila to djelo, mnogim ljudima se svidio moj rad, pa su i oni htjeli jedan par za sebe i tada mi je zapravo i sinula ideja, da ja napravim neki posao od toga. Na početku je to bila samo ideja da popravim svoje iznošene Forsice. Od treće godine sam ja slikala, pa sam poslije išla u neke škole slikanja, crtala sam na platnu, pa sam u srednjoj školi radila scenografije za predstave, također sam fotografisala i šminkala i svoju kreativnost sam pokušala iznijeti na sve moguće načine.”
Svoju kreativnost pretvorila je u posao koji voli, a narudžbe za novo oslikavanje patika ili jakni pristižu joj stalno.
“Poprilično je velika potražnja, međutim, svjesna sam da je u inostranstvu još veća potražnja nego ovdje, ali i u Bosni i Hercegovini, može se reći da sve to dolazi više i više do izražaja. To je zato što je popularan taj novi trend, svi žele neki poseban model patika ili neki unikatan dio odjeće da imaju. Mogu reći da ima ljudi koji to žele, sve ih je više i više i u Bosni i u čitavom svijetu. Radim i na ostalim dijelovima odjeće, kao naprimjer hlače, majice i jakne. Bitno je da li je koža ili jeans, to je najčešće i što se tiče Forsica, one su najbolji model za rađenje, zato što su jednostavne i bijele i može ih se tretirati kao platno. Možete bilo kakvo umjetničko djelo uraditi na njima, ali radila sam i na Vansicama, na Jordankama i na dosta ostalih patika. Bitno je samo da je koža ili neko platno, koje je jednostavno.”
Emina prati svjetske tokove i zna da je marketing izuzetno važan u današnjem svijetu. Ima svoju Instagram stranicu, putem koje joj se potencijalni kupci jave i dogovore se sa njom oko motiva ili slike koju će naslikati. Nekada joj se znalo i dešavati, da ljudi jednostavno prepuste sve da ona po svojoj želji i proučavanjem karaktera te osobe, naslika ono što misli da tog kupca opisuje.
“Najčešće mi se ljudi javljaju na Instagramu ili imam neke ljude, koji me preporuče drugim ljudima, pa mi se jave, ali najčešće se dogovorimo preko DM-ova, kako i šta ta osoba želi ili na primjer šta ima u glavi otprilike i ja joj na primjer nađem neku sliku nečega što se njoj sviđa, a neki ljudi se totalno prepuste mom radu i radim nešto baš specifično za njih, da imaju nešto unikatno ili karakteristično. Nakon toga mi se nađemo, ja preuzmem te tene i počnem raditi. Važno je da navedem da ja ne radim sa šablonima, već sve radim ručno, nemam nikakvog mehanizma i svaka tena koju sam uradila, ima nešto karakteristično i drugačije. Počinjem sa laganim iscrtavanjem outlinea toga što planiram raditi, onda ide prvi sloj boje, nakon toga treba da se to osuši, pa ide drugi sloj, pa onda neki detalji. Nakon što završim nađem se sa tom osobom da provjeri tene.”
Talasi u zanosu, anime karakteri iz animiranih filmova ili čak portreti slavnih osoba, samo su neki od motiva, koje umije i može prvo nacrtati, a potom i obojiti, ne prelazeći liniju crteža na tenama. Naravno za takve podvige potrebni su joj sati i sati.
“Koji god model sam uradila, potrudila sam se da izgleda što bolje, zato što želim da svi moji kupci budu zadovoljni sa onim što radim. A neki model na koji sam najponosnija jeste kada sam radila portrete 2Pac-a i Biggie-a. Za njega mi je trebalo 20 sati, zato što morate nanijeti neko lice u minijaturnom izdanju na patiku. Osim toga, ono što mi se jako svidjelo su bandane , koje sam nedavno radila. Za njih mi je trebalo 18 sati i to sam radila za jednu osobu iz inostranstva, tako da se također počinjem povezivati sa drugim zemljama, a ne samo sa Bosnom i Hercegovinom.”
Malo veća prepreka dešava se kod nabavke materijala za bojanje po koži tena, koristi posebne akrilik boje, koje nabavlja van EU. Ne vjeruje da može postići ogroman razvoj prodaje, zbog finansijske situacje u kojoj se nalazi bh. stanovništvo, pa tako i spušta cijene koje su drastično manje u odnosu na svjetske.
“Već je bilo nekoliko stranica, koje su se željele povezati sa mnom iz inostranstva, prvo iz Hrvatske, pa onda iz Amerike. Međutim, glavni problem u Bosni i Hercegovini, jeste to što je jako teško poslati nekom drugom iz inostranstva, pošto mi nismo zapravo u Europskoj Uniji, tako da je shipping dosta skuplji i baš svaka osoba ne želi da da 40-50 dolara za sam shipping, jer ne može svako to da priušti. Nadam se da ako odem negdje vani, na master za studij ili bilo šta, da se mogu više povezati sa inostranstvom i sa tim nekim malo većim stranicama. Za sada, dok sam u Bosni, pokušavam se povezati sa što više ljudi i da ostvarim što veći utjecaj u Sarajevu.”
Na ovu rijetku vrstu umjetnosti upustila se bez straha za tuđim kritikama ili negativnim komentarima. Kroz iskazivanje umjetnosti u fotografisanju ili pisanju scenografije se već našla i smatra kako je to ovdje uobičajena pojava.
“Smatram da ljudi ne smiju i ne trebaju da imaju strah od ispoljavanja kreativnosti, a pogotovo da imaju strah od ispoljavanja svoje individue, jer će uvijek biti ljudi ili nekih osoba koje će kritikovati bilo šta uradite, bilo da ste najuspješniji na svijetu. Ne znam da li je to, jer je dobroćudno ili zbog neke ljubomore, ali to zapravo nije bitno koliko imate kritika. Ja znam iz svog vlastitog iskustva, ja sam naišla na dosta kritika, jer neko nije poštivao moj rad i ne govorim samo za to kada sam radila tene, nego kada sam radila i scenografije, šminkanje i fotografisanje, jer je jako teško u samoj Bosni, da se ispolji ta kreativnost i da ljudi cijene to što radite, ali mislim da je najbitnije da budete Vi, da radite ono što volite i ako ste dobri u tome mislim da ćete uspjeti i da će ljudi vidjeti to što radite i da će cijeniti taj Vaš put. Bilo to na teži način ili na lakši, na kraju ćete doći do tog uspjeha.”
Iskreno se nadamo da će Emina ostati u BiH i da će put kroz koji prolaze mnogi umjetnici, a naročito oni mladi biti samo dio trule i za zaborav historije bh. društva, koji tu grupu ljudi vrlo često ne cijeni, ne daju na značaju i umanjuje njihov rad. A na Instagram nalogu tis.licustoms možete pogledati samo neke od njenih radova ili je kontaktirati za moguću suradnju
