Kako prebroditi strah od intervjua za prvo zapošljavanje? Kako uopće napisati svoj prvi CV i motivaciono pismo ili kako istražiti tržište rada, samo su neka pitanja čiji se odgovori rijetko mogu naći u formalnom obrazovanju. Kako bi pomogli mladima sa svim tim preprekama i barijerama koje ih čekaju nakon formalnog obrazovanja, Udruženje za razvoj i podršku mladih Plus Ultra organizovao je trening program za dvadesetak mladih ljudi. O projektu, tematici i neformalnom obrazovanju u Bosni i Hercegovini za OP govorio je Meris Bećović, predsjednik Udruženja za razvoj i podršku mladih Plus Ultra.

Udruženje za razvoj i podršku mladih Plus Ultra održalo je četverodnevni trening “Vještine zapošljivosti.” S kojom idejom se realizovao trening?

Meris: “Pa u suštini, trening je realizovan uz podršku BOLD programa malih grantova američke ambasade. Ideja treninga je da studentima omogući podršku u izlasku na tržište rada. Pronalazak prvog posla ili prakse nakon formalnog obrazovanja.”

Šta su polaznici treninga radili i šta su mogli naučiti? Kakav je bio plan i program aktivnosti?

Meris: “Prilikom dizajniranja treninga smo dosta obratili pažnju na metode neformalnog obrazovanja. Smatramo da ono ima mnogo da ponudi mladima u kontekstu zapošljavanja. S obzirom na način rada i funkcionisanja formalnog sistema, vjerujemo da mladima nedostaje mnogo vještina koje ne mogu da steknu kroz formalno obrazovanje a koje mogu biti korisne prilikom zapošljavanja. Ideja treninga je da omogući mladima da steknu osnovu u smislu shvaćanja važnosti cjeloživotnog učenja i rada na sebi i da kroz rad s trenerima nauče osnovne tehničke stvari: kako napisati dobar CV, kako napisati motivaciono pismo, kako uraditi poslovnu komunikaciju, kako napisati pravilan e-mail, kako na kraju krajeva istražiti tržište rada, pristupiti nekoj kompaniji, kako se javiti, na koji način poslati mail, CV, motivaciono pismo i slično. Ideja je bila da pružimo orijentaciju mladima šta da to oni ustvari rade, nakon što završe fakultet i kako da krenu u potragu za prvim zaposlenjem.”

Kakvi su zaključci razgovora i panel diskusija?

Meris: “Tijekom treninga mladi su mnogo razgovarali. Ideja prvog dana treninga je bila da se stekne kohezija grupe kako bi se omogućio siguran prostor za iznošenje ideja, mišljenja i slično. Željeli smo da prvo normalizujemo strah i tremu. Želimo da mladi shvate da većina njih ima tremu i strah u procesu traženja posla i da je to nešto sasvim normalno, što s jedne strane poslodavci očekuju. Nakon što uspijemo da uradimo tu normalizaciju straha i treme prelazimo na tehničke osobine. Ono što su učesnici zaključili kroz rad je u suštini da te stvari nisu komplikovane, nego da većinu prepreka mi sami sebi postavljamo. I naše je društvo tako da se jako teško snaći nakon formalnog obrazovanja. Nema mnogo mehanizama podrške, nego moramo sve sami da naučimo, izađemo na tržište rada i da se predstavimo i gdje dosta pomaže dijeljenje iskustava. Na završni, četvrti dan treninga smo pozvali nekoliko kompanija i njihovi predstavnici su nam se odazvali. S njima smo pričali kako oni vide proces zapošljavanja iz svoje perspektive. Taj dio programa je bio čak i najkorisniji. Mislim da su naši učesnici ohrabreni da nastave da rade na sebi. Učesnici će nakon treninga imati priliku da rade i na poslovnim društvenim mrežama kao LinkedIn ili na mapiranju kompanija koje su njima individualno interesantne. Mimo toga, generalni cilj je da svi uvidimo svoje snage, prednosti, slabosti i slično kako bi na kraju mogli napraviti plan za usavršavanje.”

Kakva je važnost u neformalnom obrazovanju, u našem obrazovnom sistemu i tržištu rada?

Meris: “Mislim da je važnost tog neformalnog obrazovanja već prepoznata i da je ona tu. Generalno, mladi nisu upoznati sa neformalnim obrazovanjem, a kamoli u kontekstu tržišta rada. Mislim da naš obrazovni sistem nije loš, već da je potrebna dopuna. Neke stvari se ne mogu obuhvatiti i zato i mislim da neformalno obrazovanje i nevladin sektor može pružiti dodatak koji fali formalnom obrazovanju. Što više ljudi prođe kroz ovakve programe, više ljudi će i znati važnost svega ovoga i vjerujem da ćemo imati bolje stanje u našem društvu.”

Koje su naredne aktivnosti Vašeg udruženja?

Meris: “Udruženje za razvoj i podršku mladih Plus Ultra će fokusirati glavna polja rada. Jedna od tih vještina je biznis vještina i izlazak na tržište rada, pronalazak prvog posla ili prakse. To su programi slični ovom i mi ćemo takve programe da nastavimo i u budućnosti. Mladi mogu očekivati sigurno više javnih poziva vezano za takve teme na našim društvenim mrežama. S druge strane, druga oblast u kojoj radimo je preduzetništvo mladih, a treća razvoj digitalnih kompetencija mladih. Ove godine smo održali drugu ediciju škole programiranja kroz koju srednjoškolcima omogućavamo da pored formalnog obrazovanja dodatno nauče osnove programiranja u programskom jeziku C i da se bolje pripreme za izazov koji će fakultet donijeti sa sobom. Vjerujemo da kroz takve i slične programe koje planiramo napraviti i za srednjoškolce i za studente, u različitim programskim jezicima i nevezano za programiranje, grafički dizajn recimo želimo da mladimo dugoročno pomognemo pri zaposlenju.

Predsjednik Udruženje za razvoj i podršku mladih Plus Ultra ističe kako se ovakve vrste kompetencija na tržištu rada sve više traže. A za sve one koji su voljni učlaniti se u udruženje mogu ih zapratiti na društvenim mrežama i javiti se više informacija.


Fuad Vojniković
Fuad Vojniković dio je BHRT-a još od 2016. godine, prvo kao član Dječijeg programa BHR1 a ekipi Omladinskog programa priključio se početkom 2020. godine. Iako ima bogato iskustvo, najmlađi je član ekipe. Pored rada u novinarstvu, Fuad studira medicinu. Najdraže teme su mu promovisanje mladih uspješnih i potencijalno uspješnih ljudi iz oblasti nauke, kulture, sporta, aktivizima i umjetnosti.