Zenička organizacija Naš most osnovana je 1994. godine. Od osnivanja do danas, organizacija se fokusira na socijalni položaj žena u društvu, a njena misija je stvaranje povoljnijeg položaja i ambijenta za žene. Na samom početku, organizacija je bila humanitarnog karaktera, te je pomagala ženama u ratnom i poslijeratnom dobu.
Vremenom se organizacija, kroz aktivnosti mijenjala, a danas Naš most svoju misiju ostvaruje kroz kreativni i umjetnički rad žena. Prije sedam godina, zbog prostornih kapaciteta, Naš most je počeo formirati svoju galeriju, kaže predsjednica Udruženja, Zdena Šarić Pisker.
„Počeli smo okupljati zeničke slikare, afirmisane i nearfinisane, te smo počeli formirati jednu galeriju koju Zenica nije imala. Na taj način smo počeli pokazivati javnosti šta radimo, nakon toga smo počeli organizovati likovne kolonije i radionice slikanja. Ubrzo su nam se po vlastitoj inicijativi počeli pridruživati kreativni ljudi iz Zenice, koji su radili nešto na polju hobi arta i tradicionalnih vještina“.
Projekat koji je privukao pažnju Zeničana i Zeničanki, a koji je ujedno i povod našeg razgovora, jeste Žensko lice Zenice. Riječ je o mapiranju zeničkih lokacija, a o lokacijama nam govore žene kroz svoju prizmu, evocirajući uspomene iz socijalističke Jugoslavije. Mladi sugrađani i sugrađanke na osnovu priča žena treće dobi, mogu stvoriti sliku o društvenim i socijalnim promjenama koje su se desile posljednjih decenija.
„Mapiranje tačaka se temelji na ličnim i intimnim pričama članica našeg udruženja. Tačke su odabrane slučajno, a ne radi se ni o markantnim ličnostima grada, nego o običnim ženama koje su živjele i radile u ovom gradu.“
Žensko lice Zenice je koncipirano na način da se gradske lokacije predstave kroz žensku prizmu, a sve uz pomoć tehnologije. Do sada je organizovano nekoliko tura kroz koje su posjetioce vodile priče ovih žena. Zbog cjelokupne situacije ture su privremeno obustavljene, a realizovane su dobile sjajne reakcije i nove ideje.
„Kroz turu posjetioce provede vodič, te im obezbijedimo tehničke uslove kako bi mogli slušati audio turu. Posjetioci tura se na ovaj način često prisjete svoje mladosti, vremena u kojem su odrastali, ali isto tako smo dobili ideje za neke nove lokacije i nove priče. Tura je namijenjena onima koji žele da upoznaju Zenicu i na jedan malo drugačiji način“.
Pored partnera koji dolaze iz Slovačke, Poljske i Ukrajine, u realizaciji su učestvovali i mladi iz udruženja Naša djeca Zenica, koji su uradili audio vizuelni dio posla. Jedna od učesnica Ženskog lica Zenice je Meliha Bičo Družić, koja je ispričala priču o školi Vladimir Nazor, školi koja je u turbulentnom vremenu kada su ulice i institucije dobijale nova imena, sačuvala svoj naziv.
„Ova škola je ostala dostojanstvena i još uvijek nosi taj lijepi naziv. Ona je nekada bila podijeljena u dva paviljona, u prvom su bili učenici od prvog do četvrtog razreda, a drugom su pripadali oni od petog do šestog razreda. Postojao je i treći paviljnon koji bio namijenjen malim maturantima, koji su imali posebno mjesto. Osnovnu školu Vladimir Nazor pohađao je i moj mlađi sin.“
Projekat se fokusira na društveno-političke i urbanističke promjene iz ženske perspektive. Naša sagovornica kaže da je ponosna, jer je imala priliku da svoju priču podijeli sa nekim novim klincima.
„Ove priče su emotivne, vratile su nas u period našeg odrstanja. To je period lijepog djetinjstva i naše bezbrižnosti, period u kojem su nam naši roditelji obezbijedili lijepo djetinjstvo. Danas je dosta drugačije vrijeme, sada se sve nekako uzburkalo na svakom društvenom nivou.“
Pored Zdene i Melihe, svoje priče ispričale su i Sabiha Bajramović, Mara Sujić Božić, Lejla Ramić i Gordana Mišetić. Iz Udruženja Naš most poručuju da se projekat Žensko lice Zenice treba nastaviti razvijati, kada bude povoljnija epidemiološka situacija.
