Inga Kotlo, profesorica i magistrica bosanskog i engleskog jezika je aktivistica koja je uz pomoć ”komšiluka” realizirala projekt “Bulevar prijateljstva”. To je samo jedan u nizu projekata i aktivnosti u do sada već bogatom opusu mlade mostarske aktivistice.
Mostarski bulevar je specifično mjesto od ratnih devedesetih jer je to bila linija razdvajanja tijekom sukoba. Nažalost, i dalje je specifično mjesto sa mnogo neobnovljenih građevina i nemarom za djecu koja žele uživati u svom djetinjstvu. To želi da promijeni Inga Kotlo, koordinatoricaa projekta “Bulevar prijateljstva”.
„To je i dalje ostalo poprilično zapušteno mjesto s mnogo osoba koje žive tu sa puno djece koja se nemaju čime igrati. S obzirom da sam i ja u djetinjstvu bila na Bulevaru, jedino što smo mogli da radimo je da se igramo stolnog tenisa na izrešetanom od gelera podu. Kada sam dobila informaciju da komšijska djeca skupljaju novac da bi kupili stative za gol na jednoj zelenoj površini, istovremeno sam se rastužila i naljutila i obradovala. Rastužila i naljutila jer toliko nakon rata nemaju gdje da se igraju a opet se obradovala jer žele nešto da urade. Razgovarala sam s njima i rekla da možda imam način da pomognem ali ne znam hoće li uspjeti. Pao mi je na pamet jedan program koji podržava ideje malih zajednica.“
Odlučila im je pomoći kroz USAID-ov projekat PRO–Budućnost koji podržava male ideje i inicijative iz lokalnih zajednica koje pokreću mladi ljudi, a sve to skupa ide u smjeru izgradnje zajedništva, aktivizma, odnosno društvene kohezije i pomirenja.
„S obzirom da sam ja za PRO–Budućnost radila projekat Blago Hercegovine koji je imao za cilj upoznavanje ljudi iz Čapljine, Počitelja, Nevesinja i Mostara, te proputovanje, zatim kulturno-religijsko istraživanje i dijalog između ovih zajednica, znala sam da je ovaj problem dobra prilika za djecu da učine promjene. Rekla sam hajde da pokušamo provući infrastrukturnu ideju.“
Napisati projekat i implementirati zvuči i jednostavno i izazovno u isto vrijeme. Veliki je korak od ideje do realizacije pogotovo kada su u Vas uprte oči onih najmlađih. Sa kojim se izazovima susrela I koliko je teško raditi ovakve aktivnosti Kotlo za OP ističe:
„Morate imati jasan cilj, kako doći do njega i onda prikazati svaki segment, svaki korak, od same inicijacije i pisanja i na kraju lijepiti dokaze da je to zaista i učinjeno. Zapravo sam bila pozitivno iznenađena kad smo radili prebrojavanje volontera kasnije na kraju kad smo došli do brojke od 250. Imali smo mnogo aktivnosti, akcije čišćenja gdje su dolazili najmlađi čuvari i čuvarice dvorišta.“
Suživot, pomirenje, zajedništvo ključne su riječi za sve malde Mostarce. Ovo je jedan od svijetlih primjera da mjesto specifično po isključivo negativnim stvarima postane lijepo i prijatno mjesto simbolično umiljatog naziva. Mladim Mostarcima želimo još mnogo ovakvih projekata jer Mostar to zaslužuje.
