Pisana riječ ponovno je okupila ljubitelje knjige i kulture u gradu na Neretvi. Mostar je iznjedrio brojne pisce, od svima nama poznatih Alekse Šantića i Osmana Đikića, Matvejevića i Zupca, pa do savremenog Marka Tomaša. BiH je uvijek bila plodno tlo za knjževnost i tu tradiciju njeguju i dan-danas. Otvoren je festival književnosti i kulture “Poligon”.
Pripremio Matija Krivošić, novinar OP-a.
Ovogodišnji festival književnosti „Poligon“ održava se šesti put zaredom u Hrvatskom narodnom kazalištu, klubu Coco Loco, te Narodnom Pozorištu u Mostaru. Festival je ove godine multimedijalan i nije striktno književno orijentiran, kaže za OP Mirko Božić, direktor festivala.
„Pored toga imamo likovnu radionicu u 10. Osnovnoj školi Mostar. Imamo jedan književni performans pod nazivom „Reci mi riječ – napisat ću ti pjesmu“ gdje autori iz Hrvatske Ante Jelenić i Matko Abramić pišu pjesme inspirirane riječima ljudi koji tuda prolaze na svojim pisaćim mašinama nakon čega dobijete pjesmu na poklon. Pored toga posjetit ćemo pravoslavni manastir Žitomislići i mislim da će to sve skupa biti interesantno, jer nam dolaze imena iz cijele regije.“
Ovogodišnja publika može očekivati već poznata i afirmirana imena, i to su većinom autorice i autori koji nisu nikada bili u Mostaru ili nisu nastupali pred mostarskom publikom.
„To su ove godine iz Bosne iz Hercegovine Namik Kabil, Monika Herceg iz Hrvatske, Ivana Maksić i Radmila Petrović iz Srbije, te još dvojicu iz Hrvatske, naše performere Matka Abramovića i Antu Jelenića.“
„Europa – obećanje budućnosti“ tema kojom se bavi ovogodišnji „Poligon“ problematizira položaj kulture i umjetnosti u pandemijskom vremenu, sektoru koji nije mnogo profitabilan. Postavlja se pitanja da li će Europa i BiH ostati dosljedne kulturi, te gdje se trenutno nalaze.
„Što se tiče Europe, razgovarat ćemo kakva je naša budućnost tu u Europi, da li ona uopće postoji. Naravno, s jedne strane politički, a s druge strane o Bosni i Hercegovini koja jeste zajednica pod navodnicima, koja čini jedan dio eurospkog identiteta, koji mu doprinosi i nešto što je uzročno-posljedično vezano sa europskom kulturom, sa europskim nasljeđem, kulturološkim krugom i zapravo BiH, kao mjesto susreta europskih kultura, što je bio i do sada slučaj, i naše povijesno iskustvo.“
Lokalne vlasti ne ulažu dovoljno u trud i rad ljudi koji doprinose identitetu grada i države, a često se, malograđanski, označava taj rad kao hobi. Gradski odjel za kulturu Mostar, na primjer, daje podršku bez koje bi teško bilo organizirati festival, naglašava Mirko.
„Nažalost, jedna je to od stvari koja je problem u našoj županiji, gdje imamo primjere kako bi se to moglo drukčije. Recimo, to je status slobodnog umjetnika, koji postoji u BiH samo na nivou Sarajeva i KS, dok kod nas nije još uvijek uveden i bilo bi dobro da se sada o tome porazgovara i da se ta tema na neki način dovede u dnevni red u gradu Mostaru kako bi valorizirali ljudi koji ovome gradu daju svoj identitet i vrijednost.“
Nepoznavanje novih i aktualnih imena književnosti, kako među krugovima pisaca, tako i među samom publikom, problem je koji bi se mogao riješiti upravo festivalima kao što je Bookstan, Slovo Gorčina i slični.
„To bi bila neka ekonomska i pravna pitanja, vezana za njihov status koja su možda čak i političke prirode, a tu je i stvar obrazovnog sustava, koji vas nimalo ne motivira da postanete prvo čitatelj, pa onda i pisac s obzirom na popise lektira, s obzirom na način i metodiku predavanja književnosti koja nije prilagođena vremenu u kojem živimo niti književnosti koja je danas najaktualnija.“
Mirko preporučuje brojne pisce za OP i naše mlade, kako bi ušli u scenu savremene bh. književnosti, te ujedno poziva i na Festival „Poligon“ čiji je ulaz besplatan za sve posjetitelje.
„Anita Pajević, Šima Majević, pa onda Almin Kaplan, čiji je roman „Meho“ stvarno senzacionalan, pa Adnana Repeša, Magdalena Blažević, Senka Marić, Elvedin Nezirović. Van Mostara, naravno, Namik Kabil koji gostuje u „Poligonu“, tu nema greške naravno, oni koji čitaju Kabila znaju da je to jedan vrhunski pisac, naravno Semezdin Mehmedinović i Josip Mlakić.“
Naš sagovornik kaže kako postoje dvije vakcine za skučeni um koji je podložan manipulacijama i predrasudama, a to su dobra književnost i putovanja. Naročito u vremenu kada smo bili u lockdownu, knjige su bile jedino mentalno putovanje smo imali, ali, naravno književnost nastaje onda kada su autori i publika u interakciji kako bi „oživjeli“ te knjige.
