Prava žena ne bi smjela biti samo narativ u javnoj sferi na 8. mart ili kada se govori o vršenju nasilju nad istim. Upravo, tribina o problematici nasilja nad ženama „Pitaš se zašto šutim?“ povodom ‘One Billion Rissing Mostar’ kampanje, bavila se pravnim i zdravstvenim aspektima ove pojave u društvu.
Pripremio Matija Krivošić, novinar OP-a.
Svaka treća žena bila je žrtva nasilja: emocionalnog, fizičkog ili seksualnog. Udruženje „Žena BiH“ Mostar, ženskopravaški pokret želi povećati pozornost na ovaj problem u društvu, koji je sve prisutniji, a o tome se govori malo ili skoro nikako. Nakon, ratnog nasilja, s kojim se pojedinci i pojedinke suočavaju i danas, dolaze i drugi oblici nasilja, dodaje Arnela Buzaljko, predstavnica Udruženja „Žena BiH“ Mostar
Nevladina, neprofitabilna organizacija osnovana 1994. godine kao odgovor na prepoznatu potrebu u društvu koja je upravo izlazila iz rata da su žene i tu bile najveće žrtve, kao što su najčešće u nekakvim konfliktnim situacijama, tako da se osnovalo društvo žena koje se nazvalo Udruženje „Žena BiH“ Mostar koje postoji već 27 godina. Od prvoga dana do danas naša zvijezda vodilja pružiti svaku vrstu pomoći i pružiti podršku ženama žrtvama bilo kojeg oblika nasilja.
Stopa nasilja se znatno povećala već u prvoj sedmici početka pandemije, a kako navodi Arnela za OP, broj štićenika u sigurnim kućama se utrostručio. Stoga, Udruženje je ažurno pristupilo radu, a njihove sigurne kuće su spas za sve žrtve nasilja u BiH.
U sklopu Udruženja imamo sigurnu kuću koja je otvorena 2000. godine koja ženama žrtvama porodičnog nasilja, trgovine ljudima, ili potencijalnim žrtvama trgovine ljudima i njihovoj djeci pruža ne samo, sigurno utočište, nego i mjesta gdje će im se pružiti i stručne usluge poput: psihosocijalnog tretmana, besplatne pravne pomoći, medicinske pomoći ukoliko je potrebno i svih drugih servisa koji su u skladu sa našim mogućnostima i našim ovlastima. Usko sarađujemo sa Ministarstvom za unutrašnje poslove i Centrom za socijalni rad na zbrinjavanju žena u sigurnu kuću i zaista kroz našu sigurnu kuću je ovih 20 godina prošlo na hiljade žena.
Često i kao žrtve porodičnog nasilja, žene i svi koji su doživjeli neku vrstu nasilja, mogu se obratiti na njihov besplatan SOS telefon – 1265 za Federaciju, a 1264 za RS. Također, nude i besplatnu pravnu pomoć, a ostaju podrška svim žrtvama i nakon odlaska iz sigurne kuće.
Pored toga imamo i svoj SOS telefon – 1265 – besplatan za pozivatelje, na njega se može prijaviti bilo što, neku informaciju o nekom nasilju, ili bilo kojem problemu. Pored toga imamo besplatnu pravnu pomoć za sve građane, bez obzira da li su to korisnici sigurne kuće ili ljudi koji imaju potrebu za nekim pravnim savjetom, uputstvom ili pomoći – tu smo za njih
Međutim, problem se javlja u sistemu BiH, kako govori Arnela, koji žrtve nasilja ne prepoznaje kao socijalnu kategoriju jedino u kantonu sedam, odnosno u Hercegovačko neretvanskom kantonu. Time su žene prepuštene same sebi, i u ekonskom smislu.
Kao nevladina, neprofitabilna organizacija, mi radimo isključivo na osnovu projekata i donacija tako da stalno smo u potrazi za neki mnovim donatorima, svi naši projekti su usmjereni ka ženama. Jako puno radimo na ekonomskom istraživanju jer je to nekako jedan od glavnih faktora da se žene osvijeste. Kad su ekonomski osviještene, kad su ekonomski neovisne mnogo su jače, mnogo više sebe cijene i mnogo su spremnije za napraviti taj neki korak samostalnosti, tako da radimo šta je u našoj moći.
Svako nasilje proizvodi traumu, koje kasnije može proizvesti poteškoće u životnim okolnostima zbog pojave nepovjerenja prema sebi i drugima. Zbog toga, Marjana Tomaš, psihologinja, predlaže psihoterapiju kao otpor takozvanom mehanizmu „zaleđivanja“.
Rad sa silovanim ženama, najčešće podrazumijeva, prvenstveno, rad na suosjećanju na sebi, dakle da naučimo žrtvu da ne krivi sebe, da bude blaga prema sebi, da pazi na sebe, da radimo na tome da uvidi svoju vrijednost i da gradimo samopouzdanje. Inače kao psihoterapijsku tehniku i pshioterapijski pravac ja koristim koji se koristi za riješavanje traume i koji je vrlo efikasan i u tom smislu za sve ljude koji su, ne samo žene, već i za muškarce bih preporučila, da ako su imali ovakva traumatična iskustva, da zapravo se jave psihoterapeutu
Iako smo okruženi patrijarhalnim i konzervativnim društvom, koje ne prihvaća drugog i drugačijeg tek olako, rad Udruženja „Žena BiH“ Mostar ne posustaje. Upravo su oni na strani svih obespravljenih i onih sa margine u sistemu BiH. Dugotrajni sudski procesi, retraumatizacija pri ispitivanju žrtava, negativni komentari medijima su jedni od razloga zašto šutimo, a djelatnici i djelatnice Udruženja upravo žele skinuti stigmu krivca za svih žrtava nasilja.
