Omladinski resursni centar Tuzla koji pomaže u radu omladinskim organizacijama i pojedincima, posebno onima koji djeluju u manjim i “zatvorenim” lokalnim zajednicama u Bosni i Hercegovini nedavno je pokrenuo projekat pod nazivom “Ako sa riječima znaš – one mogu biti spas” koji za cilj ima podizanje svijesti o mentalnom zdravlju u Bosni i Hercegovini.

Aktivnost “Ako sa riječima znaš – one mogu biti spas” koji organizuje Omladinski resursni centar Tuzla zahvaljujući podršci USAID u okviru projekta “Naša zajednica je naša odgovornost”, a koji na području Tuzlanskog kantona sprovodi Fondacija tuzlanske zajednice, za cilj ima podizanje svijesti i podsticanje razgovora o mentalnom zdravlju u Bosni i Hercegovini među svim generacijskim uzrastima, a naročito među mladim ljudima. U ovom procesu kao i procesu prevazilaženja raznih psihičkih stanja, mladi aktivisti smatraju da su potrebni jedni drugima i da su potrebne zajedničke snage i saosjećanja kako bi misija bila uspješna. Amar Grabić u ime Omladinskog resursnog centra poziva mlade da se prijave i učestvuju u njihovoj aktivnosti tako što će prenijeti svoja pozitivna iskustva, životnu priču, citat, motivacijski govor, razgovor sa psihologom ili bilo šta što misle da bi nekome moglo pomoći. Ukoliko mladi žele, njihova priča može ostati anonimna, ali mogu upisati i svoje ime i prezime. Priče će biti postavljene u obrazovnim ustanovama, ugostiteljskim objektima i podijeljene na društvenim mrežama u svrhu podizanja svijesti i razgovora o mentalnom zdravlju.

“Koje aktivnosti sprovodimo i želimo sprovoditi u narednom periodu je da kroz online platforme koje imamo promovišemo inspirativne, pozitivne, lične, životne priče, motivacijske priče mladih ljudi, jer smatramo da možemo da ponudimo prostor onim koji imaju nešto da kažu, koji mogu uticati na svoje vršnjake – svojom pričom, svojim iskustvom mogu da utiču na samopouzdanje i na motivaciju kod drugih ljudi. Mentalno zdravlje, pogotovo u vrijeme pandemije, je narušeno zbog nemogućnosti planiranja i nepostojanja perspektive kamo sve vodi. Na mlade ljude, a mogu reći i na mene kao mladu osobu, imajući besperspektivnost i nemogućnost planiranja dugoročnih aktivnosti uticalo da nemam neko pozitivno mišljenje kamo ovo sve vodi. To je uticalo na moje mentalno i fizičko zdravlje. Upravo kroz motivacijske priče, kroz lične, inspirativne priče, želimo i vjerujemo da možemo da utičemo na poboljšanje tog statusa kod mladih ljudi, da utičemo da oni budu što više motivisani i angažirani u svim mogućim sferama našeg društva. Ne mora to biti civilni sektor ili omladinski aktivizam, neka budu uspješni i dobri u onome što rade, u formalnom obrazovanju, a ne pod uticajem svih negativnih okolnosti koje su oko nas i negativno utiču na razmišljanje.”

Amar kaže da su riječi pomoć, psiholog, razgovor sa psihologom i uopšte teme u vezi sa stručnom pomoći u njezi mentalnog zdravlja još uvijek tabu tema među mladima i da se o tome ne priča. Ukoliko se neko ohrabri da potraži stručnu pomoć i to ispriča vršnjacima, on dobija “etiketu” da je “lud”. Amar kaže da oni ovom aktivnošću žele da podignu svijest među mladim ljudima, kako bi oni shvatili da pomoć stručne osobe nije ništa “strašno” i da ona čak pomaže u poboljšanju kvaliteta života, kao i da je kao takva preporučljiva kako mladim, tako i starijim osobama kako bi na lakši način mogli da riješe određene probleme.

“Kada govorimo na temu mentalnog zdravlja, postavlja se pitanje koje je usko vezano za pomoć psiholog, psihijatar koji predstavlja termine koji su tabu tema. Za mlade ljude, ako kažu da idu kod psihologa, smatra se da su “ludi” i postavlja pitanje zašto traže stručnu pomoć. Upravo jedna od aktivnosti koja će biti realizovana u okviru projekta “Ako sa riječima znaš, one mogu biti spas”, biće online sesija sa psihologom koja će dati sve podatke kako se mogu priključiti sesiji na našim društvenim mrežama. Daje se mogućnost mladim ljudima da imaju prvi kontakt sa psihologom i da pokažemo da to zaista može biti ugodan i prijateljski razgovor i da je sasvim normalno da se ode kod psihologa. To ne treba da bude tabu tema i ne treba nekoga smatrati “ludim” ako traži stručnu pomoć i smatra da su u tom nekom problemu, da trebaju stručnu pomoć da im pomogne u svakodnevnom bivstvovanju. Smatramo da je to jako bitno i želimo da ponudimo prvi kontakt našim učesnicima u projektu.”

Amar navodi da se ova aktivnost realizuje zahvaljujući velikodušnoj podršci Američkog naroda kroz program “Snaga lokalnog” Američke agencije za međunarodni razvoj u BiH, koji u okviru projekta “Naša zajednica je naša odgovornost” na području Tuzlanskog kantona provodi Fondacija Tuzlanske zajednice. Smatra da duguju veliku zahvalnost svesrdnoj podršci koji imaju u prethodnih desetak godina kako od stranih organizacija, tako i od lokalni fondacija koje im ne pomažu samo finansijski, nego i mentorstvom.

“Saradnja u civilnom sektoru, u bilo kom vidu sektora je ključna i bitna. Moram naglasiti da upravo u ovom projektu “Ako sa riječima znaš, one mogu biti spas”, imamo podršku Fondacije tuzlanske zajednice, koja ne samo da pruža finansijsku podršku, nego i mentorsku podršku, jer su i profesionalci u svakom pogledu, imaju tim koji pomaže i našem Centru da realizuje svoje aktivnosti, a tu je svakako i program “Snaga lokalnog” koji implementira Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) koja je naš partner u svim dosadašnjim aktivnostima. Smatramo da bez partnerstva kroz same organizacije i institucije teško možemo da budemo vidljivi i da dođemo do mladih ljudi, pogotovo kada su u pitanju obrazovne ustanove, jer su ti mladi ljudi pretežno ili srednjoškolci ili studenti, tako da su to prvi kontakti kako doći do naših učesnika. Saradnja na području Grada Tuzla, tako i širom TK je zaista uspješna i imamo podršku i institucija.”

Ovi mladi ljudi smatraju da je njihovim vršnjacima, ali i ostalim sugrađanima i svim ljudima u današnje vrijeme potrebna stalna podrška, kako bi sačuvali svoje mentalno zdravlje i uspjeli da prožive svoje probleme u teškoj današnjici.


Danka Zakić

Završila prvi i drugi stepen Ekonomskog fakulteta u rodnoj Bijeljini, a sticajem okolnosti kao master ekonomije počela da radi kao novinar i, sa skoro 30 godina, shvatila da je to nešto u čemu se pronalazi – rad na terenu i sa ljudima, a ne osam sati druženja sa ciframa. Bivši odbojkaš, ljubitelj pisane riječi i izražavanja unutrašnjih osjećaja i misli kroz pisanje, a istovremeno zaljubljenik u muziku i fotografiju. Obzirom na ljubav prema novinarskom poslu i fotografiji, rad bez radnog vremena je nešto što ne može da padne teško, jer je potrebno u svakom momentu pronaći nešto što drži pažnju i pruža relaksaciju i zadovoljstvo u poslu.