Danas je trebala je biti organizovana druga bh. Povorka ponosa, ali je ona odgođena zbog nepovoljne epidemiološke situacije u Kantonu Sarajevo. Prva Povorka održana je 8. septembra 2019. Čuli su se tada emotivni govori, pjevale su se pjesme (čak i one tradicionalne), a oko 3.000 učesnika, uz velike mjere osiguranja prošetalo je od Vječne vatre do Trga BiH. Iz LGBTIQ zajednice ističu da je ovo borba za sve marginalizirane grupe građana.
Iako je današnja šetnja odgođena, povorku ponosa možemo pratiti u pripremljenom online programu, uživo na Facebook stranici i na Zoom platformi organizatora. Program počinje u 12:00 sati, a trajat će malo duže od 2 sata. U programu će biti sadržani govori članica i članova Organizacionog odbora bh. Povorke ponosa, akcije snimane u javnom prostoru, videi podrške, te predstavljanje LGBTIQ identiteta na druge različite načine.
Obzirom na to da je prošlo skoro godinu dana od organizovanja prve bh. Povorke ponosa, Lejlu Huremović, članicu Organizacionog odbora bh. Povorke, pitali smo sada, kada su se slegli utisci, kakvi su osjećaji bili nakon što je završena prošlogodišnja povorka?
”Vrlo pozitivnih smo bili osjećaja, zato što smatramo da je prva bh. Povorka ponosa otvorila različita vrata za različite vrste aktivizma, ne samo za LGBTIQ aktivizam. Nekako je stavljen temelj za zajedničku borbu, ja bih bar barem to nekako definisala.”
Na prvoj bh. Povorci učestvovalo je i mnogo poznatih ličnosti, pjevača, glumaca, književnika, akademika, mladih i starijih ljudi… Kako ste zadovoljni sa podrškom i odzivom građana?
”Vrlo pozitivno i ohrabrujuće jeste da su LGBTIQ osobe dobile zaista ogromnu podršku, imajući u vidu da su naša predviđanja i očekivanja bila da će biti oko 500 ljudi i da neće biti baš tolika podrška, jer je prva povorka pa su ljudi malo skeptični. Razuvjerili su nas naši građani i zaista sam nekako presretna što je to tako bilo, jer je zaista podrška bila nevjerovatno velika. Na povorku je došlo 3.000 ljudi, ali to nije bila jedina podrška, budući da smo sa različitih strana dobijali ohrabrujuće poruke i to nam je dalo zaista dodatnu energiju da se nastavimo kroz ovu formu baviti i boriti za prava LGBTIQ osoba. Kad govorimo o zajednici, mislim prva bh. Povorka nije mogla promijeniti svijet. Nije mogla promijeniti ni život LGBTIQ osoba u BiH, ali mogla je dati neku nadu. I to je ono što smo mi kroz razgovor sa LGBTIQ osobama u zadnjih godinu dana dobili kao povratnu informaciju – zajednica se nekako ohrabrila, da malo jače pokuša se boriti sa svim izazovima na koje nailazi, živeći svoje autentične živote. To je velika stvar zato što mi u BiH se još uvijek suočavamo sa problemom out-ovanja, zbog straha od nasilja i od straha od odbacivanja. Mnogo ljudi se out-ovalo nakon prve bh. Povorke ponosa, kako svojim prijateljima, tako i roditeljima, ali i poslovnim kolegama; što su tri vrlo važna segmenta svake osobe. Uglavnom su nailazili na pozitivne neke reakcije i nas to zaista ohrabruje da vrijedi ovo što radimo.”
Pored out-ovanja, zašto je još bitna bh. Povorka ponosa? Veliki broj medija pratio je prošlogodišnju Povorku ponosa, pored bh. medija, učestvovali su regionalni i svjetski mediji. Kako ste bili zadovoljni njihovim odzivom prošle godine?
”Vidiljivost LGBTQ osoba je još uvijek problematična u BiH. Mnogo ljudi još uvijek misli da mi ne postojimo u ovome društvu ili da je vrlo mali broj nas. Ja uvijek kažem – nije važno, je li nas mali broj. Čak i da je jedna osoba, ako ta osoba nema svoja ljudska prava, mislim da vrijedi da se borimo za prava te osobe. Vidiljivost je nekako povećana kroz povorku ponosa, jer je to istorija povorki u svijetu pokazala – ona ima moć da skrene pažnju, fokus na LGBTIQ osobe, i to se desilo i u BiH.
Kad je riječ o medijima – imali smo preko 150 zahtjeva novinara/ki da prate samo za vrijeme bh. Povorke šetnju, što je stvarno ogroman broj. Mi nismo imali u zadnjih deset godina čini mi se, kad sve sastavim toliki broj medija na jednom mjestu. To je zaista ogromna stvar i mediji su bili velika podrška u širenju upravo problema s kojima se LGBTIQ osobe susreću. S druge strane, važno je, jer napokon pričamo o nasilju, koje postoji. I ono što je isto interesantno u kontekstu nasilja jeste da je bh. Povorka nekako uspjela da svo to nasilje izgura na površinu i da ga drugi vide jer mi ga viđamo svakodnevno. Mi se susrećemo s njim svakodnevno, ali drugi ne vide, zato što ne prijavljujemo. LGBTIQ osobe ne prijavljuju nasilje iz dva razloga, to su vrlo prosti razlozi i vrlo ozbiljni: nepovjerenje u policiju i sudstvo, i drugo je strah od dodatnog odbacivanja od porodice tj. generalno od dodatnog maltretiranja. Kroz Povorku se nekako moglo vidjeti, ako ništa kroz svu onu mržnju koja je postojala u online sferi, koliko zapravo postoji nasilja. To su sve stvari, koje su isplivale na površinu i sa kojima sad trebamo nekako zajedno sa ostatkom društva da se borimo.”
Bh. Povorka ponosa poštuje principe i vrijednosti antifašizma, ravnopravnosti, slobode, socijalne pravde, sekularnosti, inkluzivnosti, vladavine prava i spremnosti na dijalog i nenasilnu komunikaciju. U jednom natpisu u medijima sam pročitao da je povorka ponosa festival potlačenih. Čule su se pjesme, pa čak i one tradicionalne.
”Povorka ponosa jeste specifičan protest. Nije to klasični protest, zato što u sebi uključuje zapravo i dozu slavlja. Tu se nekako najviše naše društvo kači, govori: “Šta to vi imate biti ponosni i slaviti?” Pa upravo zato što živimo u ovakvom društvu, kakvom živimo, gdje se svakodnevno suočavamo sa različitim vrstama nasilja, odbijanjima, maltretiranjem, ipak uprkos svemu tome, mi živimo. Mi zaista živimo. Mi izlazimo iz kuće, mi idemo u školu, na fakultet, na posao i borimo se sa svim tim problemima i na kraju dana zaista imamo razloga biti ponosni. I zbog toga je segment slavlja na bh. Povorci vrlo važan jer i tim zapravo vršimo prkos. Zato smo i pjevali jer kroz pjesmu mnogo toga može se reći. Nama je bilo vrlo važno da uključimo tu dimenziju i tradicionalnosti bh. društva, jer smo i mi dio ovog društva, mi smo tradicionalni. Uključili smo i antifašizam koji je isto tako negdje u duhu ovog društva, samo što se malo nažalost izgubio u nacionalizmu. I mi hoćemo da to upravo vratimo na ulice, da vratimo među ljude, među društvo, da širimo ljubav i da budem antifašisti, primarno, prije nego što išta drugo u životu budemo radili.”
Pandemijski uslovi života za mnoge bh. građane/ke ostaće zapamćeni po ograničavanju svakodnevnih životnih aktivnosti. Sa kojim izazovima se susrela LGBTIQ zajednica prilikom organizacije druge Povorke ponosa u BiH?
”Omela je ova situacija cijelo društvo. A oni ljudi, koji se u ovakvom društvu, u ovakvim okolnostima, odluče da nešto organizuju, svaka im čast. Rekla bih da je teško, i mnogo je nepredvidivo sve. Iz dana u dan se mijenjaju stvari, pogotovo kada govorimo o bh. Povorci, jer se ne susrećemo samo sa problemom korone. Tu je i masa drugih problema sa kojima se susrećemo i zaista je teško. Ne znam, malo smo onako i mi postali ludi u zadnja dva-tri mjeseca, jer taman što jedno skontamo, sutradan se nešto promijeni… Ali isto tako izazovno je zato što nas je natjeralo da budemo kreativni. To je nekako vrlo važno. Mi jesmo odgodili povorku, odgodili smo šetnju, ali to ne znači da će borba stati. Mi ćemo se i dalje boriti kroz različite forme. Zato kreiramo nove načine borbe. Mi ćemo bh. Povorku, koja je planirana 23. avgust, obilježiti nekim akcijama, koje će biti u skladu sa mjerama i propisima, koje Krizni štab preporučuje. Važno nam je da ostanemo vidljivi u javnom prostoru, da to ne ide sve u online sferu. Mislim da je isto tako važno u kontekstu online sfere spomenuti činjenicu da je ovo druga po redu Povorka u BiH… Često nam u zadnje vrijeme govore; veliki svjetski pride-ovi su održani online, zašto ne bi bh. povorka? Mislim da je tu jedna zamka, u koju društvo upada, zato što ne razumije da nije isto kada se druga povorka u nekoj državi održava online, i kada se 50. održava. Neće nešto mnogo promijeniti svakodnevni život 51. povorka u Americi, koliko zapravo može da ima negativnih posljedica u bh. društvu, ukoliko ne bude druge bh. povorke. Zbog toga mi smatramo da trebamo izaći na ulicu, kako – to će biti neki performans i akcije sa manje ljudi, ali da budemo vidljivi i primijećeni u javnom prostoru skrećući pažnju na probleme sa kojima se LGBTIQ osobe susreću.”
Neka poruka za kraj?
”Mislim da je važno da društvo, odnosno oni podržavatelji, koji su bili prošle godine tu zaista vrlo otvoreno i dalje nastave da podržavaju bh. Povorku ponosa. Pandemija ne smije biti izgovor da se bilo čija ljudska prava stave ponovo pod marginu. Mi smo društvo koje je vječito u nekoj krizi i ne možemo pustiti da krize prolaze dok ljudska prava tu negdje stoje. Mislim da smo u velikim problemima, ne samo LGBTIQ zajednica; pogotovo sve marginalizovane grupe, ali generalno i društvo. Smatram da možemo djelovati i dalje pružati otpor, i nacionalističkim strujama, i vlastima koje ignoriše ljudska prava, pa i naše zdravstvo je u jako lošem stanju, većina nas je danas marginalizovana. Moramo da razmislimo o svemu i budemo kreativni, ali i da budemo podrška jedni drugima.”
Zbog epidemiološke situacije povorka ponosa 2020. je odgođena. Obilježit će se 23.8. u nešto drugačijem formatu. Za više informacije posjetite www.povorkaponosa.ba
