Tri mlade Bijeljinke – Mirjana Jovanović, Sonja Pajkić i Olga Kapetina, odlučile su se na hrabar korak u današnje vrijeme – da osnuju sopstveni biznis i uplove u svijet ženskog preduzetništva. Koliko se to isplati u današnje vrijeme?
Olga Kapetina, jedna od mladih žena koja se, zajedno sa drugaricama, odlučila da pokrene sopstveni biznis, ističe da nije bilo lako krenuti u ovaj neotkriveni svijet preduzetništva, ali i da su u jednom uspjeli – da spoje iznajmljivanje haljina, šivenje unikatnih predmeta i razne edukacije iz oblasti zelene ekonomije, održivosti i održivosti u modi.
”Kao neko koje na fakultetu volio da istražuje na temu preduzetništva, odlučili smo da pokrenemo biznis, nas tri, i onda smo došli na ideju da rentamo haljine. Međutim, to je nekako prilično usko u odnosu na ono što nas zanima, tako da smo gledali kako da sve naše hobije i ljubavi pretvorimo u biznis. I tako smo došli na ideju – želimo da povežemo trendove, a to je digitalizacija i zelena ekonomičnost.”
Olga ističe da strah postoji uvijek i da je lako biti hobista i raditi na “sivom tržištu” što nije ni preduzetništvo ni žensko preduzetništvo i treba rizikovati.
”Mislim da treba rizikovati, da se treba usuditi i izaći na tržište, treba se ogoliti i pokrenuti nešto novo, krenuti od nule. Jako je teško, izazovno, ali mi imamo jedno pravilo – prvo da platimo državi, a onda sve ostalo. I to je zapravo ono što razlikuje hobiste od preduzetnika. I uvijek sam zato da treba pokušati, pa neko uspije, neko ne, ali vrijedi, jer ukoliko se registrujete – imate razne benefite. Imate mogućnosti da konkurušete na konkurse, na grantove i sl. A kao hobista to nemate. Ali niko ne pita malog i mladog preduzetnika koliki je taj namet, jer često 420 maraka mjesečno je izazov. Znate li koliko je potrebno da se zaradi to? Na primjer, meni se sviđa kako je u poljoprivredi. Poljoprivrednici često imaju određen stimulans novčani i mislim da ne bi bilo loše tako nešto bude za mlade preduzetnike, naročito za neke djelatnosti kao što je na primjer naša. Ili za žene u preduzetništvu. Tako da to ne bi bilo loše da država na neki način vidi neke stimulanse za plaćanjem poreza i doprinosa.”
Naša sagovornica kaže da je najlakše registrovati svoj biznis i čak dobiti određena sredstva kao osnivač, ali se nakon osnivanja i kretanja postavlja pitanje da li i koliko vrijedi, s obzirom koliko je teško opstati.
“Da li vrijedi? To je prvo pitanje koje postavljamo sebi. Da, vrijedi. Koliko vrijedi? E, tu je ono gdje vagamo. Tu su razni izazove. Jedan dan smo u fazonu – previše je obaveza da li ovo sve se isplati. Drugi dan, kad osjetite te benefite vašeg posla onda kao: da, znam zašto se borimo, znam zašto odvajam svoje slobodno vrijeme, znam zašto sam tu gdje sam. Tako da, mnogo teže je opstajati, da ne kažem opstati, nego opstajati, jer svaki dan je stvarno borba i treba se prilagođavati, jer tržište je živa materija i ukoliko stagnirate, nema vas nigdje. Mi se trudimo da svaki put uvedemo neke inovacije, a to radimo tako što istražujemo tržište.”
Olga ističe da je bitna činjenica da lokalna zajednica, ali i država pružaju mentorsku podršku, ali i da izdvajaju određena novčana sredstva. Ono što je njena poruka mladim muškarcima i ženama je da svakako pokušaju, pokrenu svoj biznis – jer svako tržište daje prostor za nove ideje i nova lica.
