Umjetnost murala u državi i regionu odavno је rasprostranjena, poznata i priznata, međutim, nije u svim krajevima dovoljno predstavljena kako bi građani bili upoznati sa tim šta muralisti rade i šta murali predstavljaju. U Bijeljini je ove godine prvi put organizovan festival „Meraki Mural Fest“ gdje će poznati umjetnici murala u nekoliko dana na nekoliko lokacija u gradu pokušati Bijeljincima prikazati i približiti umjetnost kojom se oni bave.
Grad Bijeljina ugostio je pet regionalno poznatih, vrhunskih umjetnica – Janu iz Beograda, ojoMAGico iz Rijeke, Sunituiz Sarajeva, TKV iz Beograda iMoveRamaiz Bijeljine. Pored njih, Bijeljini se predstavljaju i polaznici Slikarske radionice “Sfumato”, koji će zajedno sa svojim majstorom Spomenkom Đekićem na šest lokacija – fasada u Bijeljini ostaviti trag u vremenu i prostoru svojim viđenjem i doživljajem svijeta, slaveći umjetnost, mir, ravnopravnost i različitost. Naime, grupa Bijeljinaca je došla na ideju da malo više da akcenat umjetnosti i to muralima, tako da su organizovali prvi „Meraki Mural Fest“ koji treba da pokaže da život nije samo siv i da uvijek ima mjesta za boje. Bijeljinka, umjetnica Marija Tica, sa umjetničkim imenomMoveRama iskreno kaže da su murali malo tabu u Bijeljini i da je to vidjela u prirpemi ovog festivala.
Mislila sam da je to već svuda krenulo da bude „normalno“, jer je u dosta gradova u BiH poznato i popularno da ljudi crtaju murale, zato što je to super za grad u turističkom smislu. Svuda ima previše zgrada, previše se gradi i te zgrade nisu nužno lijepe, jer ti zidovi su uglavnom sivi i mislim da bi grad trebao da se oživi bojama, poentom. Nisam razumjela, s obzirom da sam živela u Beogradu pet godina, pa sam došla u Bijeljinu, da ljudi nisu bili za murale. Zašto bi neko bio protiv murala? To je umjetničko delo, koje neko poklanja, to su slike na zidu. Poenta je da se napravi galerija na otvorenom i da, kad neko šeta, da ima za čim da se okrene, da imamo ljepši grad, da ispunimo grad bojama.
Pored toga što su poželjeli da uljepšaju grad, da ga još malo podstaknu u turističkom smislu, u organizaciji su dodatno shvatili da je potrebno da ljudima približe umjetnost, umjetnost murala i same murale. Bijeljina, kao ne tako mali grad, ipak nije imala pretjeranu priliku da se susreće sa ovom vrstom umjetnosti, vjerovatno iz razloga što umjetnici nisu imali previše „hrabrosti“ da se istaknu među drugim „klasičnim“ umjetnicima.
Kad sam ušla u ovu priču, ušla sam s kolegom Spomenkom Đekićem, koji drži slikarsku radionicu „Sfumato“, on je slikar. On je isto imao problema sa dozvolama, što znači da nismo toliko shvaćeni dok ljudi ne vide šta radimo. Ja razumijem, pošto dosta Bijeljinaca vjerovatno nije vidjelo da murali mogu biti umjetnički. Ovom godinom želimo da ih upoznamo sa tim i da od sljedeće godine, planiramo da nastavimo sa tradicijom, da možemo lakše da dobijemo dozvole, jer će vidjeti šta mi ustvari pružamo.
MoveRama kaže da je ljudima dodatno čudno to što ona murale stvara sprejevima. Njena prvobitna orijentacija je StreeArt, međutim, odlično se snalazi i u muralima, tako da je ne napušta želja da prikaže ono što ona najbolje radi. Kao odlična ideja, spontano, im se javilo da je baš prvi bijeljinski festival murala okupi poznate regionalne umjetnice, kako bi pokazali da i žene mogu da daju svoj doprinos ljepoti grada, fasadama, da svoje unutrašnje stanje duha i inspiraciju mogu da prenesu na zid, na otvorenom i da to ne bude tabu tema. Iako živi u Bijeljini, MoveRama je imala mnogo problema, odnosno premalo prostora da svoje sugrađane upozna sa svojim radovima.
Malo im je čudno. Ja imam situaciju i još jedna umjetnica iz Beograda, da radimo sa sprejevima što je još čudnije. U suštini, kod nas je sve čudno, jer je Bijeljina takav grad da nema puno nekog dešavanja, da se ljudi upoznaju s tim i da vide da je to „normalno“. Ja pokušavam da uvedem to kao „normalno“. Nas ima, samo nas treba angažovati. Zanimljivo je da smo se dogovorili sa organizatorima da ove godine budu samo žene, jer je ovo prva godina da razbijamo tabue. Prekretnica je nastala kada su televizije počele da prikazuju moje radove i prate moj rad što mi je pomoglo da imam što više angažmana.
Bijeljinci će u oktobru mjesecu, moći da posmatraju kako se fasade na šest lokacija pretvaraju u sjajna umjetničkadjela i da na taj način prihvate umjetnost murala kao prava mala-velika djela koja gradu daju boje.
