U prošloj godini na području Tuzle čak 150 žena prijavilo je nasilje u porodici i to samo Centru za socijalni rad. U ovoj godini, evidentiran je novi porast prijava. Žrtve koje se odluče prijaviti nasilje osim policiji mogu se obratiti i drugim ustanovama koje će im pružiti zaštitu od nasilnika.
Put do prijave nasilja obično je težak. Pun prepreka i raznih pitanja, ali jedno je sigurno: morate biti istrajni i zaštititi sebe. Prvi korak je odlazak u najbližu policijsku stanicu, a svaki naredni poduzima upravo policija, ističe Damir Alić, advokat.
“Ali isto tako kada se nasilje prijavi ljekaru ili organu, odnosno Centru za socijalni rad, svi ti organi su dužni da nasilje prijave primarno policiji. Nakon toga slijedi procedura obavještavanja tužioca, nakon čega on daje usmene ili pismene naredbe u kojem dijelu i koje radnje će se poduzimati.”
Prva radnja je ljekarski pregled, nakon čega slijedi prikupljanje dokaza o počinjenom nasilju. U tome glavnu ulogu ponovo ima policija, kojoj dokazi mogu biti i telefonski pozivi, poruke, oštećenje na vozilu i mnogo toga. U prikupljanju dokaza žrtvi mogu pomoći i socijalni radnici, kojima se, mogu obratiti ističe Elida Saletović, socijalna radnica u Centru za socijalni rad Tuzla.
“Nakon što se procijeni da li žrtva uopšte može obavljati razgovor ili ne, vrlo često se dešava da odmah uključimo pedagoga/psihologa kako bi pružio pomoć. Centar za socijalni rad ima dežurstvo, 24 sata smo dostupni putem telefona policiji, koja ako utvrdi da je potrebna intervencija socijalnog radnika, izlazimo i mi na teren i zajedno u koordinaciji s njima poduzimamo dalje radnje.”
Dalje radnje mogu biti hitnog karaktera, što podrazumijeva izmještanje žrtve iz kuće nasilnika u Sigurnu kuću. U BiH postoji osam sigurnih kuća, s ukupno 200 raspoloživih mjesta za žene i djecu žrtve nasilja. Jedna od njih je u Tuzli, gdje radi i mlada Ana-Marija Divković, socijalna radnica u Sigurnoj kući Tuzla.
“Prijem u Sigurnu kuću moguć je posredstvom zahtjeva Centra za socijalni rad ili Policijske stanice koja izađe na uviđaj. To je ono što Zakon predviđa, međutim Vive žene prate Istanbulsku konvenciju prema kojoj i žene same kod nas mogu potražiti pomoć i smještaj. Ovo ljeto imali smo mnogo prijava i zahtjeva, te smo žrtve morali upućivati na druge sigurne kuće za prijem.”
Istanbulska konvencija koju je usvojila i Bosna i Hercegovina, osim prevencije i zaštite, podrazumijeva i krivično gonjenje i monitoring. Sve ovo poznato je i različitim nevladinim organizacijama u našoj zemlji kojima također možete prijaviti nasilje. Mnoge od njih mogu žrtvama pružiti i besplatnu pravnu pomoć ističe Arijana Gutić Memić, pravna savjetnica u Centru za besplatnu pravnu pomoć.
“Svaki kantoni, osim HNK, imaju besplatne službe za pravnu pomoć. Veoma je bitno da to žrtve znaju. Ta pomoć je dostupna i u Tuzlanskom kantonu u nevladinim organizacijama. Veoma je bitno da to žrtve znaju da imaju i tu vrstu pomoći i da znaju gdje će se obratiti. Žrtve nam se obraćaju i mi im pružamo pravno savjetovanje i ako su potrebne pripreme podnesaka i zastupanje na sudu.”
Ako trpite nasilje i odlučili ste tome stati u kraj, osim u policiji i drugim ustanovama, pomoć možete potražiti i putem SOS telefona i to na brojeve 1265 za Federaciju i 1264 za RS. Dovoljna je samo vaša volja za boljim životom.
