Kada govorimo o depresiji manje – više znamo šta to zapravo znači. Tačnije, odmah nam na pamet padaju mlade bezvoljne osobe sa manjkom koncentracije koje su izgubile volju i želju za svime što ih je nekad ispunjavalo. No, šta je s onima koji uspješno savladavaju svakodnevnicu sa osmijehom na licu? Postoji i pojam nasmijana depresija.

U društvu su uvijek poželjne osobe koje se stalno smiju i često šale. Posebno je to značajno za mlade. No, šta ako je je riječ o osobama koje pate od nasmijane depresije? Koliko god čudno zvučalo, to zaista postoji i ozbiljna je stvar, kaže nam Maja Kovačević, psihologinja i korodinatorica Plavog telefona.

„Depresija se javlja kao prirodna reakcija našeg organizma na doživljeni stvarni ili zamišljeni gubitak. Dakle, kada osoba doživi gubitak nečega što joj je važno, ili nema nešto što zaslužuje, ili doživi poraz, može se desiti depresija. Međutim, svaka osoba je individualna, pa kod nekih osoba koje npr. dožive gubitak posla ili drage osobe, može se javiti klasična depresija ali s druge strane postoji i one koje će na takav gubitak reagovati na neki drugi način. Depresija u suštini zavisi od mnogo faktora: bioloških, socijalnih, psiholoških. Kod nasmijane depresije, osoba unutar sebe osjeća bezvoljnost, gubitak motivacije ali s polja djeluje opušteno i sretno, bavi se aktivnostima koje je ispunjavaju, bavi se hobijima koji su joj interesantni, funkcionalna je u potpunosti i ne odaje utisak da ima problem. Kod nasmijane depresije je jako važan socijalni aspekt jer upravo pred drugim osobama izgleda srećno i zadovoljno, što se ustvari ne dešava kad je osoba sama. Negdje u osnovi ovakvog ponašanja mogu biti određena uvjerenja ‘bolje da me drugi ne vide da nisam nasmijana, ja trebam uvijek da sam srećna, moram biti jaka i slično.“

Međutim, šta je zapravo glavna razlika između klasične i nasmijane depresije?

„U osnovi, i kod klasične i kod nasmijane depresije su simptomi slični, a to su bezvoljnost, gubitak motivacije, prestanak aktivnosti u kojima smo ranije uživali, problemi sa ishranom, suicidalne misli.. ali za razliku od klasične depresije gdje se osoba povlači od normalnih aktivnosti, kod nasmijane depresije sve se nastavlja normalno. Ono što je još karkteristično i što je razlika između klasične i nasmijane jeste da osoba koja pati od klasične zbog svoje iscrpljenosti i bezvoljnosti svoja suicidalna razmišljanja će teže sprovesti u djelo dok osoba koja pati od nasmijane, s druge strane, osoba je dosta aktivna i energična da sebi naudi. Tako da su veće šanse kod nasmijane depresije da osoba izvrši sucid u odnosu na klasičnu.“

Iako nam se u zadnje vrijeme čini da depresija sve više pogađa mlade osobe, zapravo, to je bolest koja je jednako opasna za sve dobne skupine. Mnogi faktori utječu na ovu bolest ali godine svakako ništa ne znače.

„Depresija može da se javi kod svake osobe bez obzira na pol i godine. To zavisi od mnogo faktora. Već smo spomenuli simptome nasmijane depresije i mnogo je teže prepoznati da osoba pati od depresije i teže nam je pružiti pomoć i podršku. Smatram da je razgovor jako važan čak i kad razgovaramo s nekim ko je nama blizak, u koga imamo povjerenje i da možemo razgovarati bez straha od osude i da će nas kritikovati ili da neće validirat naša osjećanja. Jako je važno da razgovaramo o tome.“

Maja Kovačević je kooridnatorica Plavog telefona. Tu su svaki dan otvoreni za probleme građana. Poziv je besplatan a prema riječima koordinatorice svake godine uspješniji.

„Svaki dan naš tim savjetnika putem Plavog telefona razgovara s građanima BiH, i djecom i odraslima o različitim problemima s kojima se suočavaju. Problemi koji se tiču mentalnog zdravlja su jako česta tema. U toku ove godine, u prvih sedam mjeseci smo imali više poziva u odnosu na ranije. Strah, anksioznost i depresija su najčešći problemi. Moram da priznam da je situacija bolja nego prije na period prije korone kad je u pitanju razgovor o problemima. Mislim da su građani dosta spremniji da potraže pomoć.“

Mentalno zdravlje se ne smije podrazumijevati niti ga smijemo uzimati zdravo za gotovo. Ne osuđujmo jedni druge nego pokušajmo jedni drugima pomoći jer stvari nisu uvijek onakve kakve se čine.