Hraniteljstvo predstavlja odrastanje u porodičnom okruženju. Bolji zakoni i udružen rad vladinih i nevladinih organizacija na jačanju hraniteljstva doprinose povećanju broja djece koja odrastaju u hraniteljskim porodicama, što predstavlja dobru osnovu za njihovu socijalizaciju i zdravo odrastanje.
Pripremila Danka Zakić, novinarka OP-a.
Hraniteljstvo je rješenje za djecu kojima biološka porodica ne može pružiti potrebnu brigu, pa je osim djeci bez roditelja namijenjeno i djeci koja su ostala bez adekvatnog roditeljskog staranja ili čiji je razvoj ometen u vlastitoj porodici. Hraniteljstvo je oblik zaštite i za djecu s invaliditetom, odgojno zanemarenu djecu, djecu u sukobu sa zakonom, djecu žrtve porodičnog ili drugog oblika nasilja, djecu žrtve trgovine ljudima, djecu žrtve zloupotrebe psihoaktivnih supstanci, djecu sa problemima u ponašanju, kao i maloljetne trudnice i maloljetne roditelje. Rukovodilac Odjeljenja za socijalnu zaštitu u Centru za socijalni rad Bijeljina Mila Stojanović za OP kaže da u Bijeljini do sada bilo oko 25 porodica u samom procesu obrade i da neki od njih imaju djecu na hraniteljstvu, a neki su dostupni u slučaju potrebe.
Što se tiče samih porodica, oko 25 porodica je do sada bilo u proceduri obrade. Neki su imali djecu, sada su nam dostupni u slučaju potrebe. Neki su, nažalost, prošli obradu i zaista su imali istinsko uvjerenje da oni to mogu, ali kada su se suočili sa djetetom i poteškoćama koje nosi hraniteljstvo, nisu mogli da odgovore tom izazovu, pa su odustali od toga i to je nešto što je negdje najteže kad se desi. Prvo što imamo dijete koje možemo da smiještam, a drugo što gubitak hranitelja ne smijemo da dozvolimo. Hranitelji su poželjni i voljela bih da se iskoristi medijski prostor, da se popularizuje hraniteljstvo i da se pozovu ljudi da se prijave za hraniteljstvo, jer je život u porodici za dijete koje mora da se izdvoji iz biološke porodice ili ostane bez roditelja je nešto posebno u odnosu na život u ustanovi i humanije je i bolje za dijete i dijete ostaje u svojoj lokalnoj zajednici iako mijenja porodicu, ne mijenja školske drugove, grad, navike i kada napuni 18 godina i kada se završi školovanje, tu je, lakše se snaći.
Postoji nekoliko vrsta hraniteljstva. Standardni porodični smještaj se obezbjeđuje djeci i mladima bez roditeljskog staranja i djeci i mladima čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama, radi čuvanja, njege i vaspitanja do povratka roditeljima, usvojenja, odnosno osamostaljivanja. Porodični smještaj je hraniteljstvo uz intenzivnu ili dodatnu podršku obezbjeđuje se djetetu koje ima smetnje i teškoće u razvoju, radi zadovoljavanja potreba i podrške u prevazilaženju teškoća. Urgentni porodični smještaj se obezbjeđuje djetetu kada je žrtva ili kada postoji opasnost da će postati žrtva zanemarivanja, zlostavljanja, eksploatacije i nasilja u porodici, kao i u slučaju iznenadne spriječenosti roditelja da brinu o djetetu. Povremeno hraniteljstvo organizuje se, između ostalog, i kao dodatna podrška djetetu za zadovoljavanje njegovih potreba ili stvaranje prilike da dijete proširi socijalnu mrežu i obogati svoja iskustva.
Mi trenutno imamo 16 djece u 14 hraniteljskih porodica, odnosno u dvije hraniteljske porodice imamo po dvoje djece – radi se o braći i sestrama. To su naši aktivni hranitelji. Od tih 14 porodica, sedam porodica je u standardnom hraniteljstvu, odnosno kada se žene koje prepoznaju priču o hraniteljstvu prijave i postanu našu hranitelji nakon što prođu proceduru. Imamo i sedam porodica iz srodničkog hraniteljstva. To su djeca koja su iz nekog razloga ostala bez roditeljskog staranja, a tu su bili baka, tetka ili već neko od srodnika da preuzme brigu o njima. Oni su u zakonu izjednačeni i uz identične obuke i procedure svi identično mogu da ostvaruju nadoknadu za hraniteljsku porodicu.
Dijete u hraniteljskoj porodici može biti smješteno bilo kada od rođenja do kraja redovnog školovanja. Za to vrijeme, osim što rade s hraniteljskim porodicama kako bi boravak djeteta u hraniteljstvu što bolje odgovorio na potrebe djeteta, socijalne radnice i radnici pomažu i u stvaranju boljih uslova za vraćanje djeteta u porodicu porijekla.
Priča o hraniteljima je zaista posebna, hraniteljke žene su posebne žene i mislim da ne postoji… to još uvijek nije ušlo zvanično da je posao, još uvijek je saradnja s Centrom, ali zovemo ga poslom i mislim da ne postoji humaniji posao od toga da ste spremni pružiti djetetu utočište, ali ste toliko orijentisani i svakog momenta i ako se vežete za dijete, spremni ste podržati dijete i u održavanju kontakta sa svojom porodicom, pa i ako se ispune uslovi da se vrati u svoju porodicu. To je jedan razdor emocija.
Lice koje želi biti hranitelj mora da bude punoljetni državljanin BiH, ne smije mu biti oduzeta poslovna i zdravstvena sposobnost, kao i roditeljsko pravo, potreban je minimum stambenih uslova u kojima dijete može da živi, da nisu krivično kažnjavani, a prvenstveno je potrebna ljubav prema djeci.
Uglavnom, ljudi koji se zainteresuju za ovu priču se dobro samoprocjenjuju i još nismo imali situaciju da neko ko se prijavio nije ispunjavao osnovne uslove. Osnovni uslovi su da ste stabilna, zdrava ličnost, da su isključena bilo kakva psihijatrijska oboljenja, da vam nije oduzeto roditeljsko pravo, poslovna sposobnost i sl. Da imate minimum, solidnih uslova u kojima dijete može da živi. Ne tražimo velike sobe i posebno uređene za našu djecu. Potrebno je da porodica oslikala djetetovu biološku porodicu u smislu toplih odnosa i svega ostalog. Da nisu krivično kažnjavani. To su osnovni uslovi koji nam prilikom podnošenja zahtjeva dokazuju. Poslije toga socijalni radnik dolazi na teren gdje utvrđuje uslove i radi se psihološka obrada, a naknadno se radi i obuka samih hranitelja. Tako da dobijemo jednog hranitelja.Biti hranitelj znači pružiti ljubav, siguran i topao dom djeci bez roditeljskog staranja.
Biti hranitelj znači pružiti ljubav, siguran i topao dom djeci bez roditeljskog staranja.
