Projekat #gamEscape okuplja 12 mladih iz cijele regije BiH, koji su u proteklih šest mjeseci vrijedno radili na kreiranju igara. U pitanju su igre, koje će podići nivo svijesti i obrazovati svoje vršnjake u zemlji i širem okruženju o pitanjima vezanim za proces pomirenja među mladima. Razgovarali smo sa Danielom Lazarevićem, koordinatorom Fondacije Humanost u akciji u Bosni i Hercegovini.
OP: Daniele, tema ovog razgovora jeste pomirenje, koje je baza igara i projekta #gamEscape. Šta je zapravo gamEscape, kakav je to projekat i šta ima za cilj?
Daniel: Projekat gamEscape je u proteklih šest mjeseci organizirali uz partnerstvo britanske ambasade u BiH, UNPF i Fondacije Mozaik u okviru projekta Laboratorija mira lonac.pro. Cilj nam je bio ohrabriti mlade ljude iz cijele BiH, da zajedno razmišljaju o izgradnji mira, suočavanju s prošlošću, nasljeđu ratne traume, posljedicama i prevazilaženju ratnih trauma te ih edukovati kroz neke interaktivne i edukativne alate, u ovom slučaju društvene igre na ploči, gamEscape room, kako bi obrazovanje učinili mnogo atraktivnijim i pristupačnijim mladima.
OP: Postoje četiri igre kroz koje mladi zajedno prolaze. O kakvim je igrama sve riječ?
Daniel: Učesnici su kreirali tri igre na ploči i escape room. Jedna od igara koja se zove Reporteri istine, koju mogu igrati od dva do četiri igrača. Tema ove igrice jeste genocid u Srebrenici i Ruandi i na početku igrice se baca kockica, gdje se mogu dobiti određene kartice, kao što su informacija, potpuna informacija, nepotpuna informacija, clickbait, govor mržnje i kartice verifikacije i šanse. Kroz igru je cilj skupiti pet kartica, koje upotpunjuju priču sa tačnim informacijama. Druga igrica koju su radili jeste Četiri FK, odnosno četiri faze konflikta, gdje četiri otoka predstavljaju četiri faze konflikta. U centru se nalazi peti otok, to jeste otok mira i krajnji zadatak je da se zaustavi konflikt na svim ostalim otocima. Treća igrica koju su učesnici i učesnice kreirale jeste Behind the wall ili Iza zida. Ona se sastoji od ploče i posebne pregrade, a cilj igrača je da zajedno sarađuju i razviju strategiju kako bi prešli tog nevidljivog neprijatelja, u ovom slučaju, zid. Što se tiče escaperooma, on je koncipiran i naslanja se na temu izgradnje mira, kroz sobu za bijeg, gdje se rješavaju određene zagonetke i gdje se pokušava spasiti otok i sva plemena koja su na otoku.
OP: U kojim mjestima je održan escaperoom i kakav je bio odziv mladih?
Daniel: Kroz proteklih šest mjeseci, projekat je bio u fazi pilot testiranja. Učesnici u radionici, koja se održala u novembru, imali su priliku da testiraju sve ove igrice, tako da smo dobili dodatni feedback da sve usavršimo i da vidimo imamo li neke greške koje bi popravili. Odziv je bio jako zadovoljavajući i mislim da će ovi materijali, koji budu dostupni na našem web sajtu humanityinaction.org, zaista koristiti, ne samo mladima, nego tako i nastavnicima i profesorima, moći će se koristiti kao ice-breaker i mislim da smo uradili pravi posao.
OP: Dvadeset i šest godina je prošlo od rata, sedamdeset i šest od rata prije toga. Ko je odgovoran za mržnju ili strah od drugog ili drugačijeg kod postratnih generacija. Govorimo o generacijama koje su rođene od 1995.godine pa nadalje.
Daniel: Sam projekat se naslanja na to nasljeđe ratne traume, za to ne možemo kriviti ni mlade osobe, za sve to breme koje se nekako danas, prenosi s koljena na koljeno i kako ja volim reći, mi sa ovim igricama, naravno nećemo pomiriti mlade ili uspostaviti mir, ali malim koracima, kojim težimo ka tome, možemo da uspijemo, jer smatram da ovakvim alatima, koje koristimo su izvrstan način na podsticanje razgovora i komunikacije, jer od malih nogu, mi se zbližavamo. Znamo kada se igramo, dječaci se igraju fudbala ili određenih igrica, djevojčice također kroz preskakanje štrika i drugih igrica, tako da mislim da će ovi modeli zaista pomoći mladima da krenu da razgovaraju i da ostave to ratno breme i nasljeđe iza sebe.
OP: Šta dalje možemo očekivati od projekta, šta će se sve dalje odvijati?
Daniel: „Što se tiče samog projekta, mi težimo da na svojim projektima imamo proizvode i da to ne budu samo radionice i slušanje od određenih predavača. Naravno, ne možemo pobjeći od katedre i takvog načina prenošenja znanja, jer smo mi u samom projektu imali devet predavača i predavačica, koji su govorili o izgradnji mira, suočavanju s prošlošću, ali nekako kroz naše projekte se držimo da mladim damo i resurse i šansu, da oni budu koordinatori nečega, tako da smatram da ove igrice neće završiti sa ovim projektom, da će se itekako koristiti i to je ono što mi želimo da sve ono što radimo bude dostupno javnosti, da oni budu upoznati sa time i oni ove igrice koriste. Nama kao fondaciji je zaista bitno da ovaj projekat i rezultati zažive i dalje. Što se tiče samog projekta, za njega ćemo raditi video-instrukcije koje će se vežu za ove video-igrice. Tako ćemo upotpuniti ovaj način edukacije i samim tim imamo priručnik za escaperoom. Sve ono što radimo treba biti javno, dostupno i za dobrobit zajednice.“
Definitivno, vrijeme je za pomirenje, i suludo je izmišljati razloge zašto se ljudi, ali naročito mladi ljudi trebaju mrziti. Više ovakvih projekata koje uključuju razgovaranje za istim stolom i upoznavanje drugog, a zapravo skoro istog čovjeka može, treba i mora donijeti napredak, za dobrobit svih nas. Escape znači pobjeći, pa idemo i mi pobjeći iz okvira nacionalizma i netrpeljivosti.
