Tradicionalno, prve nedjelje u oktobru se obilježava Dječija nedelja koja je posvećena dječijim pravima. Tokom ove nedjelje se organizuju brojne aktivnosti, promoviše se saradnja institucija na osiguravanju najboljih uslova za odrastanje mališana u zajednici. Dječija nedjelja ove godine pod sloganom „Podijeli radost, znanje, ljubav“, održana je od 3. do 9. oktobra kada su u centru pažnje dodatno bila djeca bijeljinskih vrtića, škola i njihova druženja sa sugrađanima
Da bi djeca živjela u podsticajnom i sigurnom okruženju u kome mogu da ostvare maksimum svojih potencijala, u atmosferi punog poštovanja dječijih prava prema međunarodnim i domaćim pozitivnim propisima, neophodno je da svi društveni akteri rade zajedno na podršci porodici i roditeljstvu, uključujući alternativne oblike, čime se obezbjeđuje dostojanstven život i podsticaj porodici i djeci koja u njoj odrastaju. Kancelarija Ombudsmana u Bijeljini, ove godine je organizovala bogate aktivnosti i potrudila se da pokaže koliko su bitna i prioritetna prava djeteta i da se ne smije dozvoliti da budu narušena i povrijeđena. Zamjenik Ombudsmana Republike Srpske Jovanka Vuković, družila se sa osnovcima iz Čelopeka, ugljevičkim srednjoškolcima, kao i bijeljinskim predškolcima. Pored toga, posjetila je i Centar za djecu u riziku i Centar za djecu sa poteškoćama u razvoju u Bijeljini.
Institucija Ombudsmana koristi priliku tokom ne samo ove Nedjelje, ukaže uopšte onima koji odlučuju o djecu, dječijim pravima o onome što se tiče njihovih života da uvijek imaju u vidu njihov najbolji interes. Koliko je to prisutno, možemo svi da razmislimo. Svakako u ovogodišnjim aktivnostima ombudsmena nastojali smo da se bavimo pitanjem participacije djeteta, odnosno prava djece na odlučivanje, prava djece na izražavanje sopstvenog mišljenja što moramo da primijetimo da i nije toliko afirmativno, ne piše se toliko o tome, ali je jako važno. Navešću samo jedan primjer gdje se tiče direktno njih, da li u visokokonfliktnim razvodima ili tokom obrazovnog procesa – rijetko kad oni imaju mogućnost da izraze svoje mišljenje, da imaju dovoljno adekvatne informacije o tome što se odlučuju, kako bi iznijeli svoje mišljenje i kako bi na neki način participirali u donošenju odluka koje se njih tiču. U narednom periodu ćemo obići nekih 30 škola da čujemo šta djeca i mladi misle o tome, šta znaju o svojim pravima i koliko bi oni mogli da participiraju u ostvarenju svojih prava.
Nevena Jovanović, rukovodilac Dnevnog centra za djecu u riziku u Bijeljini kaže da je svaka nedjelja dječija, ali je razlika u tome što se u Dječijoj nedjelji promovišu dječija prava – djecu uče kako pravima, tako i njihovim obavezama koja proističu iz tih prava.
Trenutno imamo oko 40 aktivnih korisnika i oni su raspoređeni po terminima dolazaka – prije i poslije škole. Borave dnevno po dva-tri sata u Dnevnom centru. Ovdje imaju razne pomoći – pomoć u učenju, socijalizaciju, druže se, imaju grupne aktivnosti, edukativne radionice, razne sadržaje, sportske aktivnosti, takođe, u dvorištu. Dolaze djeca u riziku, sam taj naziv je možda malo i grub. To su djeca, pretežno, iz disfukcionalnih porodica – to su djeca kojima je potrebna pomoć, podrška, nadzor, socijalizacija.
Nevena Rankić, rukovodilac Službe dnevnog centra za djecu sa smetnjama u razvoju kaže da trenutno imaju 25 djece uzrasta od šest do 21 godine. Tokom cijele godine organizuju različite aktivnosti za djecu kako bi im olakšali svakodnevni boravak tu. Predstave, sportske aktivnosti i slično organizuju prema njihovim mogućnostima. Tužna činjenica koju ovaj logoped navodi je da na području grada djece sa smetnjama u razvoju kojima je potreban dnevni boravak ima oko 500, a da je kapacitet Dnevnog centra 30.
Najveći izazov su djeca nižeg uzrasta koja su više onemogućena u svojim sposobnostima usljed dijagnoze. Razne su dijagnoze, od autizma do cerebralne paralize… umjerene i lake mentalne retardacije različitih sindroma… zavisi iz kog ugla se gleda, ali najveća je fizička ograničenost kod djece sa cerebralnom paralizom u obavljanju nekih vještina iz svakodnevnog života. Ova djeca su najčešće na marginama, ali nam je drago da možemo da uključimo bar neku djecu i da na taj način pružimo podršku u njihovom daljem osamostaljivanju, socijalizaciji, usvajanju akademskih vještina i da na taj način možemo da pomognemo porodici kao jedinici našeg društva.
Direktor Dječijeg vrtića “Čika Jova Zmaj” u Bijeljini, Slaviša Vujanović, kaže da je Dječija nedjelja kod njih nešto posebno, kada pripemaju drugačije aktivnosti u odnosu na svakodnevna druženja sa najmlađima. Akcenat u okviru Dječije nedjelje je na upoznavanju prava koja djeca imaju, ali i približavanje najmlađih sugrađanima. Neke od aktivnosti su maskenbal, sportske aktivnosti, druženje sa sugrađanima i poklanjanje kreativnih poruka, kao i prodajna humanitarna izložba radova vaspitača. Vujanović ističe da se na listi čekanja za boravak u ovom gradskom vrtiću nalazi preko 200 mališana, iako se konstantno radi na proširenju kapaciteta.
Da djeca usvoje znanja o pravima koja imaju, a i da naše sugrađane, roditelje, upoznamo s tim pravima. S djecom smo razgovarali o njihovim pravima, učili prigodne recitacije povodom dječije nedjelje. Bitno je napomenuti da u sklopu Dječije nedjelje imamo akciju humanitarnog karaktera koja se tradicionalno obilježava u našem vrtiću, koja nosi naziv “Uljepšajmo nečije djetinjstvo”. U sklopu Dječije nedjelje i ove humanitarne akcije, roditelji će izdvajati ozbiljna sredstva za crteže i radove koja su djeca pripremala. Trudimo se da kroz aktivnosti uljepšamo nedjelju našoj djeci u vrtićima, ali ćemo se truditi da ne bude samo ova nedjelja praznik u vrtiću, već svaki dan koji provedu u vrtiću. Mi smo u sklopu godišnjeg programa rada napravili dosta manifestacija, ali Dječija nedjelja je nešto posebno, jer se trudimo da širimo sve te aktivnosti van ustanove – na naše sugrađane, u Gradskom parku, Gradskom trgu. Nije svrha da mi Dječiju nedjelju obilježimo samo u sklopu dvorišta i vrtića.
Aktivnosti koje institucije koje rade sa djecom sprovode u sklopu Dječije nedjelje su nedovoljne i trebalo bi raditi više na ostvarivanju njihovih prava, ali ohrabrujuća je činjenica što su polako uključeni u naše društvo i sve manje “nevodljivi” u dnevnom životu.
