Učenici drugih razreda osnovnih škola u Republici Srpskoj početkom školske godine dobili su novi predmet, “Digitalni svijet”, koji bi đake trebalo da upozna sa pojmom digitalnih uređaja i bezbjednosti na internetu. S obzirom na to da su učenici od malih nogu svakodnevno u kontaktu sa digitalnim uređajima, veoma je važno da se nauče da se na pravi način znaju odnositi prema njima i da ih pravilno koriste.
Pripremila Danka Zakić, novinarka OP BHRT-a
Na prijedlog Republičkog pedagoškog zavoda, a na odobrenje Ministarstva prosvjete i kulture, od ove školske godine u drugi razred osnovne škole uveden je novi predmet, „Digitalni svijet“. Predmet nije ni zamjena za predmet Informatika, niti je „stepenik“ ispred nje koji učenici treba da pređu i polože, već je to, prije svega, osnova gdje učenici treba da nauče kako treba pravilno da koriste digitalne uređaje na bezbjedan način. Časove će držati profesori razredne nastave koji su proteklih mjesec dana imali seminare gdje su dobili i priručnike za izvođenje nastave iz ovog predmeta. Milica Titelski, prosvjetni savjetnik za razrednu nastavu Republičkog pedagoškog zavoda RS ističe da smo svi svjesni činjenice da živimo u 21. vijeku, gdje je digitalizacija više nego nezaobilazna stvar i da je život današnjih generacija određen da bude dio digitalnog doba.
“Mi smo korak po koran ulazili u svet svih elektronskih medija i svih elektronskih uređaja koji su neophodni za život. Danas ne možemo da zamislimo život bez mobilnog teleefona, bez bankomata, bez elektronskog plaćanja, bez elektronskih medija. Vrlo je malo ljudi koji još uvijek kupuju štampane medije, uglavnom je sve to elektronski. Mi smo to sve prihvatili sa jednim životnim iskustvom, gde smo već znali da se pripazimo i sačuvamo od određenih neprijatnosti, nelagodnosti, problema. Uzimajući u obzir još faktor dječije radoznalosti u tom periodu i sveopšte zaposlenosti odraslih, gdje su ljudi usmjereni na to da žive, rade, zarađuju, stvore porodici osnovnu egzistenciju, djeca su htjela ili ne usmjerena na elektronske medije, na elektronska druženja, a tu je i korona koja je tome još više doprinijela – zatvorili smo se u zidove.”
Titelski kaže da je sasvim normalno da obavljamo sve moguće komunikacije uz pomoć telefona, računara i ostalih mogućnosti koje nam pruža savremeno društvo i da smo poučeni tim i novije generacije “uvukli” u stvoreno moderno doba. Još jedna od stvari koja je doprinijela sve većoj upotrebi digitalnih uređaja i interneta je korona, koja je bez pripreme “natjerala” društvo da se prilagodi nastavi i obavljanju posla u online formatu. Nastavnici su imali određeni vid pripreme, ali učenici su bili prinuđeni da se prilagode ovoj vrsti nastave “sad i odmah”. Ono što predstavlja problem, kako Titelski kaže, je to što je djeci nemoguće zabraniti rukovanje telefonom, tabletom, računarom, ali im je teško objasniti kako da se zaštite od neprijatnosti koji ih “vrebaju” na internetu. Pored upoznavanja djece sa ovim, Titelski kaže da je prvenstveno nastavnike potrebno naučiti koje su to koristi ovog predmeta za djecu.
“Ne možemo krenuti sa realizacijom ovog predmeta a da mi ne znamo koliko se može uraditi sa tim učenicima. Znači potrebno je uraditi naučne okvire mogućnosti učenika kada su digitalne kompetencije u pitanju i u skladu sa tim. Mi smo izradili program da od sedme godine dijete upoznamo šta je digitalno, a šta nije, kroz jednu toplu priču, kroz očigledne primjere, uz zadatke koji su primjereni. Mi sad imamo radionicu, tražimo prostor, jer nama treba radionica da nastavnici shvate da to nije informatika, da to sad već spada u jednu opštu kulturu. I nastavnici imaju šta da čuju. Taj predmet „Digitalni svijet“ većim dijelom, pričam sad o drugom razredu, se bavi sadržajima prepozvavanja i upoznavanja šta je digitalno, šta nije, šta je preporučljivo, šta nije preporučljivo, gdje se koristi, zašto se koristi, ko ga koristi u određenim zanimanjima. Drugi segment rada ili druga tematska cjelina je bezbjednost.”
Predmet „Digitalni svijet“ posjeduje i treću cjelinu, koja se odnosi na zdravlje. To je, po riječima Milice Titelski, algoritam kao postupak rješavanja nekog problema, korak po korak kroz jednostavne igrice i zadatke. Postoje određeni koraci koje će djeca prepoznavati i dalje razmišljati o vremenu, putu kojem idu i bilo kojoj drugoj aktivnosti na internetu. Ona kaže da je djetetu najlakše da bilo šta „klikne“ nasumice ili iz radoznalosti i da je algoritam tu da nastavniku i djetetu da osnovu za drugačije razmišljanje koje predstavlja temelj programiranja i svih softvera koji se koriste.
“Najveća odgovornost je na roditeljima, to niko ne isključuje, ali jedan djelić te odgovornosti pripada sistemu, a vaspitanje i obrazovanje je itekako značajno. Ako mi u tom dijelu ne možemo da pomognemo, džaba nama sva druga znanja. Ne samo bezbjednost, u smislu da ih sačuvamo od kojekakvih rizičnih situacija i upada nego i bezbjednost za zdravlje. Previše boravka uz LCD TV, uz računar, uz tablet, uz telefon…Šta to znači za naše zdravlje? Mi sad nismo svjesni, ali ako se malo bolje pogledamo šta kaže nauka, već imamo prototip ljudskog tijela kako će izgledati 2040. ili 2050. godine, gdje vidimo jednu izdeformisano ljudsko tijelo sa ozbiljnim zdravstvenim problemima. Na upisu učenika u prvi razred ljekari, doktori koji se bave time i pregledaju učenike, oni već sad konstatuju da imamo veliki broj onih koji se na upisu pojavljuju sa stečenim zdravstvenim problemima – alergijom, dijabetesom, krivom kičmom, ravnim stopalima i mnogim drugim ozbiljnim poteškoćama.”
Nastavnici ove školske godine sa svojim učenicima obrađuju predmet „Digitalni svijet“ iz priručnika koji su određeni za ovaj predmet, a u planu je da se već sljedeće godine izrade udžbenici i radne sveske iz kojih će učenici učiti i lakše savladavati osnove digitalnog svijeta.
