Kako se dolazi do studentskog posla i koje su prepreke na tom putu?
Jedan od razloga smanjenog broj upisanih studenata na tuzlanski Univerzitet zasigurno je i činjenica da je potrebno izdvojiti nekoliko hiljada maraka za sve troškove tokom jedne akademske godine. Među studentima ima i onih studenata koji rade. Među mladima koji studiraju, ima i onih koji pored studija rade. Jedan od njih je Nedim Selimović, student Žurnalistike u Tuzli. Kaže da se njegova ljubav prema novinarstvu probudila još tokom osnovne škole i to ga dodatno motiviše da se trudi oko svog studija:
Mislim da je moguće uskladiti studiranje i posao. Ako želite da radite, morate naići na “voljni” momenat kod poslodavca, odnosno da vam izađu u susret kako biste uskladili poslovne i studijske obaveze. Predavanja na prvom ciklusu studija su u jutarnjem terminu pa se do podne završava nastava, nakon čega imate vremena i da radite i da pripremate ispite.
Razumijevanje poslodavaca je jedna od najbitnijih činjenica u primjeru Nedimovog uspjeha, ali tu je i njegova upornost koja je znatno olakšala materijalnu situaciju njegovih roditelja, posebno ako uzmemo u obzir da studentski život nije nimalo jeftin. Studentu koji stanuje u Tuzli potrebno je oko 5 000 KM tokom jedne akademske godine. Praksa pokazuje da se studenti uglavnom oslanjaju na budžet roditelja:
Mislim da su kolege koje stječu praksu još dok studiraju itekako u prednosti zato što pored teorijskog okvira imaju priliku da osjete kako stvari funkcioniraju u praksi. Imamo puno studenata u BiH gdje studenti rijetko rade nešto mimo studentskih klupa što se ispostavi kao veliki problem nakon što završe fakultet i suoče se sa činjenicom da im diploma bez radnog iskustva ne znači mnogo.
Svi studenti koji rade ili koji žele da rade prijavljeni su u Studentskom birou u Tuzli u čijoj bazi je trenutno evidentirano više od 2 500 studenata. Rad preko ovog biroa jedini je način da rad studenata bude legalan, a novčana isplata sigurna.
Najvažnije je da studenti znaju da preko Studentskog biroa mogu zaraditi neki džeparac. Da bi se mogli zaposliti, potrebna im je potvrda da su redovni studenti, kopija lične i kopija računa u banci. Nakon što se učlane, student ili studentica potpisuje s nama ugovor kojim nam daje mogućnost da ga uposlimo u nekoj od firmi koja traži ispomoć studenata,
navodi nam proceduru prijave Mustafa Sarajlić, direktor Studentskog biroa u Tuzli.
Nakon dogovorenog angažmana, Biro vrši finansijske transakcije i rješava eventualne sporove sa poslodavcem. Međutim, dešava se i da zakonski okviri onemoguće ovakav rad studentima:
Prije smo imali mnogo više firmi s kojim smo mogli surađivati. No, s obzirom na to da zakon definiše da studenti ne mogu raditi osnovu djetalnost firme a pod čime se smatra gotovo sve, broj firmi koje su nam na raspolaganju se umnogome smanjio. Nažalost, danas je situacija takva da 90 % studenata koje angažujemo radi na promocijama ili na nekim poslovima utovara i istovara,
objašnjava Sarajlić problematiku sa kojom se ustanova iz koje dolazi suočava.
Pored manjkavog zakona, tokom mjeseca više od 400 studenata bude angažovano na različitim poslovima. Ovakva regulativa onemogućava legalan rad traženih poslova na tržištu kao što su poslovi konobara, ugostitelja, prodavača ili sličnih poslova gdje bi brojni studenti mogli sebi osigurati džeparac. S druge strane, studenti se nikada nisu javno žalili zbog ovakvog zakonskog rješenja pa se postavlja pitanje: Da li studenti u zakonskim preprekama nalaze opravdanja za manjak angažmana?
