Put do stalnog zaposlenja za pripadnike romske zajednice sistemski je otežan nizom barijera, koje variraju od neadekvatnih kvalifikacija i otežanog pristupa obrazovanju, do duboko ukorijenjenih društvenih predrasuda na tržištu rada. Iako postoje institucionalni programi i inicijative usmjerene na zapošljavanje i samozapošljavanje, statistički podaci pokazuju da je stvarni broj ekonomski integrisanih Roma i dalje marginalan. Kroz analizu postojećih mehanizama podrške istražujemo šta usporava proces integracije i koji su konkretni koraci neophodni kako bi se osigurale istinski jednake prilike za rad.
